Bijeljina je, izgleda, grad bez mnogo odgovora, ali sa skupim najavama. Jedna od njih već mjesecima lebdi u vazduhu – klavir vrijedan skoro pola miliona konvertibilnih maraka. Samo, klavira nema, a avansno je plaćen. Izvodi to pokazuju.
Građani pamte obećanja, najave, saopštenja i tišinu koja je uslijedila. Gdje je zapelo? Da li je klavir naručen, plaćen, na carini, u magacinu, ili je ostao samo dobra ideja za naslov i fotografiju?
Dok se u gradu raspravlja o osnovnim stvarima – grijanju, putevima, komunalnim problemima – neko bi trebalo da objasni i sudbinu instrumenta koji vrijedi kao pet stanova od pedesetak kvadrata u Bijeljini ili nekoliko kilometara asfalta. Ako već ulažemo u kulturu, red je da znamo kada, kako i zašto.
Ćutanje ne svira nikakvu muziku. A klavir od pola miliona maraka, koliko god bio skup, ne koristi ničemu dok postoji samo na papiru i u najavama.
A, i kad dođe gdje ćemo ga smjestiti? Sokolski dom? Jedino da sruše “pola” Sokolskom doma pa da se klavir unese. Ali to sad nije bitno.
Zato pitanje ostaje isto, uporno i sasvim legitimno:
Kad dolazi klavir – i da li uopšte dolazi?
(Moja Bijeljina)
Poštovani čitaoci, možete nas pratiti i na platformama: Facebook, Instagram, Youtube, Viber, Tiktok
Pridružite se i saznajte prvi najnovije informacije.
Naše aplikacije možete skinuti na:
