Prema ljudima koji imaju epilepsiju ne treba imati predrasude, već im treba znati efikasno pomoći, poručio je danas neurolog u bijeljinskoj Bolnici “Sveti vračevi” Aleksandar Jovičić povodom obilježavanja Međunarodnog dana podrške oboljelim od epilepsije – “Ljubičastog dana”.
Neurolog Aleksandar Jovičić podsjetio je da epilepsija postoji od kada postoje i ljudi, a danas se ti ljudi liječe savremenom farmako i drugom terapijom.
“U našoj ustanovi možemo da uradimo kompletnu dijagnostiku – od laboratorije, magneta, EEG-a, opservacije. Ne sjećam se da li smo u proteklih desetak godina nekog pacijenta poslali na dalje liječenje, osim ako je potreban neurohirurški ili neki drugi tretman u liječenju epilepsije”, rekao je Jovičić na konferenciji za novinare.
Jovičić je naglasio da nije sramota imati epilepsiju, te ukazao da je u posljednje dvije godine bilo situacija da pacijenti, pogotovo ženski, mlađi, ne piju lijekove.
“Dešavalo se da u toku trudnoće, na porođaju ili nakon njega, imaju epileptični napad. Smrtnost ploda u napadu je 70 odsto, a i smrtnost pacijenta je visoka”, rekao je Jovičić i naveo da ne ulazi u to šta je razlog izbjegavanja terapije.
On je naveo da se dešava i da ljudi onome koji imaju epileptični napad daju metale, lome zube, vilicu, ostavljaju ih povrijeđene.
“Epilepsija nije strašna za okolinu i vrlo je jednostavno pomoći pacijentu koji ima napad. Potrebno je da sačekate da prođe grčenje, okrenete ga na bok i stavite mu ruku pod glavu, te sačekati da dođe Hitna pomoć”, rekao je Jovičić i ukazao da ta pomoć spasava život.
Jovičić je naveo da u Bolnici trenutno nemaju registar oboljelih od epilepsije, ali će raditi na tome da ga dobiju.
Gimnazijalka Milica Pavlović smatra da je epilepsija u društvu pod plaštom stigme i da ona kao pojedinac koji ima tu bolest usamljeno živi i nikada nije upoznala nekoga ko ima istu bolest, do danas, kada su okruglom stolu povodom “Ljubičastog dana” prisustvovali još dvoje mladih sa istom dijagnozom.
“Epilepsiju nisam naslijedila, dobila sam je u pubertetu, nadam se da će i da prođe. Čitala sam mnogo o svojoj bolesti, kao i o iskustvima drugih ljudi, koja su mi pomogla”, rekla je Pavlovićeva.
Ona je naglasila da joj u Bijeljini smeta to što se misli da ona svoje napade, kako je rekla, izmišlja.
“Ja sam četvrti razred, odličan sam đak i zaista nemam potrebu niti da se skrivam, niti da nešto namjerno radim. Međutim, dešava se da, kada imam napad epilepsije, ljudi oko mene misle da ja to zapravo izmišljam, a ne znaju da imam dijagnozu. To nije ništa lijepo”, rekla je Pavlovićeva.
Pavlovićeva je istakla da ima podršku svog razreda, kao i nastavnog i vannastavnog osoblja.
“Кada se desi da imam napad, imamo dogovor da čekamo da se završi odmor da Hitna pomoć dođe po mene kako mi ne bi bilo neprijatno. Smeta mi kada me ljudi gledaju tokom napada”, navela je Pavlovićeva.
Ona je ukazala da ljudi moraju da znaju da niko ne zna kada će neko dobiti epi-napad, kao i da znaju kako da se ponašaju ako tome prisustvuju, odnosno da toj osobi ne stavljaju ništa u usta.
“Ljudi ne trebaju da se smiju onima koji imaju epilepsiju. Nažalost, ja sam čula da mi se iz drugih škola smiju”, rekla je Pavlovićeva.
Nela Mitrović, pomoćnik direktora bijeljinske Bolnice “Sveti vračevi” za medicinske poslove, rekla je da je u ovoj zdravstvenoj ustanovi svaki dan – dan podrške osobama oboljelim od epilepsije.
“U Republici Srpskoj je oko 6.000 oboljelih od epilepsije. Ako se vode preporukama neurologa, oni mogu vrlo lijepo da žive i budu uključeni u društvo, te da imaju svoju porodicu”, navela je Mitrovićeva i naglasila da u bijeljinskoj bolnici ulažu u znanje i novu opremu za sve medicinske grane.
(Srna)
