Slivka, Lakatoš, Bartoš, Štefek, Grnja, Šimon, samo su neka od prezimena koja se svakodnevno mogu čuti u Bijeljini, a pripadaju Slovacima kojih na području Semberije ima oko 90.
130 fotografija koje živopisno opisuju živote tih porodica, mogle su se vidjeti i u galeriji bijeljinskog Centra za kulturu. Izložba istorijskih fotografija upriličena je povodom desetogodišnjice osveštenja novoizgrađene Slovačke evangelističke crkve u Bijeljini.
“Na osnovu ovih fotografija možemo da vidimo cijelu tu istoriju doseljavanja Slovaka koja je prvobitno išla od 1888. godine pa na ovamo. Te 1888. godine doselilo se 12 porodica u okolinu Bijeljine, u današnje mjesto Ljeljenča. Poslije te 88. godine je išlo naseljavanje slovaka u talasima, tako da se u narednih 30 godina doselilo oko 30 porodica ovdje Slovaka”, kaže Danijel Štefek, predsjednik Udruženja Slovaka Semberije “Juraj Janošik”.
Svi Slovaci koji su se doselili u Bijeljinu bili su uglavnom zemljoradnici. Njihovi razlozi dolaska na ove prostore, bili su prije svega ekonomske prirode. U odnosu na Vojvodinu, prije svega, bila je vrlo jeftina zemlja, odličnog kvaliteta, do tada ekstenzivno obrađivana.
“A pošto je Semberija bilo plodno zemljište, isto kao i Vojvodina, oni su dolazili u Semberiju. To je bilo vrijeme kraja 18., početka 19. vijeka, kada su Turci odlazili sa ovih prostora, selili se u Tursku, i tada su velika begovska imanja prodavana jeftino. To su Slovaci vidjeli kao pogodno, da kupe velika imanja i osnuju svoje posjede ovdje u Bijeljini”, kaže Štefek.
Najzanimljiviji segment života Slovaka u Bijeljini je onaj religiozni. Oni su evangelisti po vjeroispovijesti. Slovaci u ovom gradu imaju svoje sopstveno groblje, jedino na prostoru južno od rijeke Save.
