Srpske porodice i nakon 25 godina od završetka rata u BiH još uvijek traže posmrtne ostatke svojih najmilijih. Na području Bijeljine, Ugljevika i Lopara još 57 nestalih boraca i civila se vodi kao nestalo u periodu od 1992. do 1995. godine.
Porodice ističu da se posao pronalaska nestalih osoba opstruiše na razne načine i da tokom ove godine nisu pronađeni ostaci nijedne osobe. Kažu da napretka nema, kao ni volje nadležnih da intenziviraju potragu, ekshumacije i identifikacije pronađenih posmrtnih ostataka.
Gospa Lukić iz Gornje Brijesnice od 1995. godine traga za mužem Radivojem, koji je nestao na ozrenskom ratištu. Želja joj je da pronađe njegove posmrtne ostatke i dostojanstveno ih sahrani. – Da možemo djeca i ja izaći na grob, prislužiti svijeću. Tek tada ćemo imati svoj mir.
Ko god je izgubio nekoga, bilo u ratu ili miru, zna da taj bol nikada ne prolazi, ali ipak lakše je kada znate kako je stradao i gdje mu je “vječna kuća”. Decenije prolaze, a mi svoju muku nosimo. Boli nas i to što se o našim, srpskim žrtvama, sve manje priča. Pokriva ih zaborav. Ispadoše Srbi najveći krivci u proteklom ratu i samo oni ne mogu da se pronađu – kaže Gospa. Nevenka Simić, strahuje da neće dočekati da pronađe posmrtne ostatke svog supruga Mirka.
– Roditelji su mu umrli s tom najvećom ranom na duši. Zato, dok sam živa tražiću ga. Ne mogu da se pomirim s tim da se ne mogu pronaći naši nestali, a pripadnici drugih naroda mogu. Stičemo utisak da rat za nas još traje. I da oni isti, koji su pobili naše najmilije, uspješno kriju tragove tih zločina – rekla je Nevenka. U ovoj godini u BiH pronađeni su posmrtni ostaci 97 nestalih lica. Koliko je od njih srpskih žrtava, nije utvrđeno. Proces traženja, ekshumacije i identifikacije opstruiše se na razne načine, upozorava predsjednica Saveza udruženja nestalih i zarobljenih RS Smilja Mitrović.
– Nestale osobe traže Institut za traženje BiH, SIPA, policija i Centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica RS, ali, ove institucije prebacuju odgovornost s jednih na druge i pravdaju se izostankom nadležnosti i ingerencija. Nismo zadovoljni radom Tužilaštva, sudova, pa čak ni vlastima. Da vlasti na niovu BiH hoće da to riješe, za godinu dana bismo mogli da pronađemo sve nestale. Ali posmrtni ostaci se još kriju, a sa brojem ubijenih i nestalih se manipuliše – kaže Mitrovićeva. Ona dodaje da, nažalost, ni međunarodna zajednica nije dovoljno angažovana na traženju nestalih, posebno kada je riječ o srpskim žrtvama. Ni spiskovi nestalih, utvrđeni nakon završetka rata, nisu zaključeni.
– I sada imamo primjere da se prijavi nestanak člana porodice, a to do sada nije urađeno iz raznoraznih razloga. Iz godine u godinu sve je manje onih koji traže svoje nestale. Stari umiru, djeca se raseljevaju. Imamo dokaze da su neki posmrtni ostaci skrivani, prenošeni, spaljivani. Zbog nezainteresovanosti nadležnih tužilaštava često nisu rasvjetljeni ni slučajevi u kojima su poznati detalji o sudbini nestalih osoba – naglašava Mitrovićeva, koja i danas traži sina Dragana (19), koji je kao vojnik RS nestao 1995. na krajiškom ratištu.
Traga se za još 1.670 osoba Prema podacima Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila, traži se još 1.670 nestalih boraca i civila, a od završetka rata do danas pronađeno je i identifikovano 3.600 nestalih osoba. Uprkos teškoćama, porodice neće odustati od dokazivanja istine o stradanju Srba u minulom ratu.
Izvor: Srpskainfo.com
