Plemenitost i želja da se pomogne drugom u nevolji najprirodnije su čovjekove osobine ali njihov smisao građani Republike Srpske i BiH s vremena na vrijeme preispituju zbog pojave sumnjivih humanitarnih akcija koje bacaju sjenu na dobročinstva i donacije.
Razne malverzacije povremeno su nažalost neodvojivi dio akcija u kojima se skuplja novac za liječenje oboljelih, gradnju krova nad glavnom siromašnima, nabavku hrane, odjeće i ostalih potrepština koje su nasušna potreba svakog čovjeka. U tom zamršenom klupku, koji je ponekad nemoguće raspetljati, upućeni tvrde da se najčešće zloupotrebljavaju djeca i bolesni, jer su građani najosjetljiviji na tu kategoriju stanovništva. Zbog poremećenih moralnih vrijednosti trag novca se zamete, a javnost ostaje sa upitnikom iznad glave. Da li je izigrana njihova dobrota i koja je sudbina njihove donacije?
Pitanje gdje završava novac građana prikupljen u humanitarnim akcijama i da li se troši za svrhe za koje je i prikupljan ponovo je pokrenuto nakon što je u javnost isplivao slučaj djevojčice iz Banjaluke za čije je liječenje u Rusiji organizovano više humanitarnih akcija u protekle dvije godine. Javnost u BiH i regionu uzburkala je tvrdnja beogradske kompanije, koja posreduje između pacijenta i klinike, da je djevojčica samo jednom bila na operaciji u Rusiji, iako je novac sakupljan za pet operacija. S druge strane, njena majka tvrdi da ničija humanost nije izigrana i da su sredstva utrošena na liječenje za šta posjeduje i dokaze, ali ih ne želi predočiti javnosti. Cijeli slučaj i dalje je obavijen velom tajne, a mnogi se nadaju da će istina, kakva god bila, isplivati na vidjelo.
Ubuduće na oprezu
Fondacija “Lara” iz Bijeljine jedna je od organizacija koje je učestvovala u akcijama prikupljanja novca za pomenutu djevojčicu. U julu prošle godine pokrenuli su humanitarni broj kako bi pomogli malenoj da otputuje, kako je tada majka navela, na petu operaciju. Direktorica Fondacije “Lara” Radmila Žigić priča da su u akciji posredovali na molbu njihovog poslovnog partnera.
– Kroz dokumentaciju koja nam je predočena stekli smo utisak da se radi o korektnom slučaju i odlučili da budemo posrednici pri dobijanju humanitarnog broja. Tokom mjesec dana koliko je broj bio aktivan prikupljeno je nešto više od 9.000 KM i kompletnu sumu smo prebacili na račun koji nam je priložila majka djevojčice, a koju smo samo tada i vidjeli. Od majke nismo zatražili da nam podnese izvještaj o utrošku sredstava niti se ona javljala tako da ne znamo na šta je novac potrošen. Možda smo zbog odgovornosti prema građanima trebali tražiti izvještaj o svakoj marki ali vjerujete da nam nije ni palo na pamet da bi novac mogao biti utrošen u neke druge svrhe sem onih za koje je i prikupljan – kazala je Žigićeva.
Istakla je da je to prva akcija tog tipa koju je Fondacija “Lara” realizovala, te da će ako se ispostavi da su sumnje osnovane, ubuduće mnogo opreznije ulaziti u takve projekte.
– Svjesna sam da se vrše razne malverzacije prilikom prikupljanja sredstava u humanitarne svrhe i baš zato nikada ranije nismo ni radili slične akcije. Problem je što u cijelom lancu postoji mnogo praznina, što su nadležnosti humanitarnih udruženja veoma ograničene zbog čega je i neophodno donošenje novog zakona kako bi postojala kontrola nad novcem koji građani iz najbolje namjere doniraju – smatra Žigićeva.
Neophodno urediti oblast
Zahvaljujući humanitarnim akcijama u BiH su spaseni mnogi životi, nahranjeno bezbroj usta i takvi primjeri su vrijedni hvale i poštovanja, ali da postoji ozbiljan problem u toj oblasti i da je treba što prije urediti slaže i portparolka Udruženja “Pomozi.ba” Maja Arslanagić.
– U BiH doslovno svako može organizovati humanitarnu akciju i tome svjedočimo svaki dan naročito na “Fejsbuku” i drugim društvenim mrežama gdje se novac prikuplja za sve i svašta. Iz razloga što niko ne kontroliše ko pokreće te akcije i koliko se novca u njima skupi javljaju se prevare i sredstva nekada ne završe gdje treba. Na građanima je da sami odluče da li da daju ili ne novac, jer im niko ne garantuje da neće biti izigrani – kategorična je Arslanagićeva.
Tvrdi da su prevare razne, te da je i njihovo udruženje nedavno bilo svjedok jedne.
– Jedna djevojka je skoro na ulici prikupljala novac predstavljajući se kao član našeg udruženja. Prijavili smo je policiji, podnesena je krivična prijava i tu se nažalost sve završilo, jer je djevojka puštena na slobodu. Najveći broj prevare se i ne prijavi policiji, pa građani nikada i ne saznaju da su prevareni – navodi Arslanagićeva.
Kada Udruženje “Pomozi.ba” pokrene apel za liječenje oboljelih, priča Arslanagićeva, obavezno provjere svu medicinsku dokumentaciju a kada je neophodna operacija od zdravstvene ustanove zatraže i predračun.
– Tek kada sakupimo sva ta dokumenta pokrećemo apel i uvijek insistiramo da se novac uplaćuje na račun udruženja a ne privatne račune. Preko naših naloga na društvenim mrežama redovno obavještavamo javnost koliko novca je prikupljeno, u kom periodu, kome je uplaćen i sve te informacije mogu se provjeriti u svakom momentu. Istina da roditelji djece, kao i odrasli za čije se liječenje novac skuplja nemaju zakonsku obavezu da nas obavijeste kako su sredstva potrošili nakon što im uplatimo ali na sreću do sada nas korisnici akcija nisu prevarili. Obično nam dostavljaju povratne informacije a često i sa klinikama provjeravamo šta se dešava – kazala je Arslanagićeva.
Inicijativa
Zašto nema zakona koji bi kontrolisao ko pokreće humanitarne akcije, koliko novca se prikupi na privatnim računima, naročito onim deviznim, putem telekom operatera, humanitarnih kutija u marketima i kafićima i na kraju gdje odlazi taj novac pitaju se i dugogodišnji humanitarni radnici, a ne samo javnost.
Novinarka i humanitarni aktivista Adriana Basara priča da je kroz višegodišnje volontiranje u humanitarnim akcijama imala uvid, ali i lična iskustva u izigravanje povjerenja humanih građana od strane roditelja i najbližih srodnika lica za koja su se prikupljala sredstva, te da je zbog toga zajedno sa najbližim saradnicima pokušala naći način kako bi se takva dešavanja zabranila i najstrože kaznila.
(GlasSrpske)
