Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas slave Ognjenu Mariju, praznik prema kojem se gaji posebno strahopoštovanje.
“Ako se na Ognjenu Mariju nešto desi – ne možeš se izbaviti, ako vatra plane, ne možeš je ugasiti. Ako se baš toga dana naoblači, sijevne munja, upali žito – izgorjeće do posljednje slamke” – U ovo se čvrsto vjeruje u Srbiji još od davnina.
Zbog toga i krilatica koja se prenosi s koljena na koljeno:
“Ognjem prži Ognjena Marija, Gromom bije Gromovnik Ilija, Mirom miri Mirnosna Marija…”
Sveta velikomučenica Marina, poznatija u narodu kao Ognjena Marija, u crkvenom kalendaru je obilježena crnim slovom, ali se u narodu strogo poštuje. Od davnina postoji predanje koje kaže da sveta mučenica Marina pali i kažnjava ognjem, zato je u narodu poznata kao Ognjena Marija.
“Dobro zna ko je grešan”
Ako na dan Ognjene Marije, sijevaju munje i čuje se grmljavina, to se smatra lošim znakom, i velikom kaznom. Vjeruje se da je grmljavina na ovaj dan veoma loš znak i da predskazuje glad i velike nesreće. Ukoliko pak prođe bez olujnog vremena, vjeruje su u napredak i blagostanje.
Smatra se da ova svetiteljka dobro zna ko je grešan, pa taj dan svi dobijaju po zasluzi.
Žene posebno praznuju dan Ognjene Marije, te su tog dana kućni poslovi svedeni na minimum.
U svojoj knjizi Ognjena Marija Livanjska, čiji je sadržaj nastao na osnovu dokumenata, a prevashodno svjedočenja preživjelog srpskog stanovništva livanjskog područija stravično postradalog u masovnom zločinu 29. i 30. jula 1941. godine, podgorički novinar i publicista, Budo Simonović, o ovom prazniku zabilježeno je i ovo:
“Među vjernicima – pravoslavcima, Ognjena Marija (koja, inače, u narodnoj tradiciji slovi kao sestra Gromovnika Ilije i Svetog Pantelije) izaziva posebno strahopoštovanje.
Toga dana (30. jula po novom, odnosno 17. po starom kalendaru) niko ne radi jer se smatra da je toga dana svaki posao netaličan i grešan, da svako ko toga dana prekrši volju božju, ne može očekivati milost njegovu.
(GlasSrpske)
