Borimo se za svakog pacijenta, onima na respiratorima spasavamo živote, a one koji su svjesni trudimo se da ohrabrimo jer su svi veoma uplašeni, kaže za Blic Milica Marković, mlada doktorka iz Kliničkog centra Niš koja brine o oboljelima od korona virusa.
Milica je jedna od nekoliko hiljada zdravstvenih radnika koji se već mjesec dana bore protiv zaraze, za svaki ljudski život. Dok pod maskama i naočarima, u teškim skafanderima, brine o pacijentima, pored zdravstvene njege mora da im pruži i nadu u ozdravljenje, i hrabrost da odagnaju strah od virusa sa kojim se čovječanstvo prvi put susreće.
U bolnici je sve dobro organizovano, neki pacijenti su svjesni, drugi spavaju dok respirator diše umjesto njih. Medicinsko osoblje je zaštićeno, oprema koju nose je teška dok im urezane maske stvaraju bol, koja ih pak podsjeća da su toga dana spasli nečiji život.
– Pacijenti sa kojima se svakoga dana susrećem su mnogo uplašeni. Naravno, oni koji su svjesni i koji mogu da komuniciraju, drugi su na respiratorima, uspavani. Vjerujem da je pacijentima neprijatno kada nas vide u zaštitnoj opremi, ali ona je obavezna, moramo se zaštititi. Ono što primjećujem je da su uplašeni cijelom ovom situacijom dok se mi trudimo da se držimo hrabro, pa hrabrimo i njih – počinje priču za Blic dr Milica Marković, specijalizant četvrte godine na Klinici za anesteziju, koja radi sa najtežim bolesnicima u Kliničkom centru u Nišu.
Foto: Privatna arhivaPacijenti smješteni u bolnici se dijele na one koji su komunikativni i imaju prihvatljivu kliničku sliku, na one koji koriste maske sa kiseonikom i one koji su uspavani. Iako je teško, niko se ne žali, pacijenti imaju pitanja, a ljekari strpljivo odgovaraju, hrabre i teše ih dok se paralelno bore za svačiji život.
– Mi pokušavamo da pomognemo ljudima koliko možemo, na našem odeljenju su najteži bolesnici oboljeli od Covid-19. Uglavnom su na respiratorima. Ne mogu da kažem da nam nije teško, cijela oprema, ulazak unutra je nešto novo za nas, oprema je jako neprijatna. Svi kada skinemo maske, ostaju nam tragovi satima, mene iskreno glava boli koliko puta, ali tako je, moramo da nosimo kako bismo zaštitili prije svega sebe, a i druge ljude, podrazumjevajući one naše koji nas čekaju kod kuće – priča Milica Marković.
Pacijentima koji su komunikativni najviše znači to što ljekarima mogu postaviti pitanje o toku bolesti, o trenutnom stanju i to što mogu sa njima da podijele svoje strahove.
– Trudimo se da ih ohrabrimo, da im kažemo da će sve biti u redu. Ono što je do nas mi maksimalno radimo. Za godinu dana biću anesteziolog, spremna sam na ovaj posao i iskreno ne razmišljam o strahu, kao ni moje kolege, mi sada moramo da budemo hrabri. Nakon što se završi radno vrijeme, idem kući i tamo ostajem. Molim sve da se pridržavaju svih procedura koje su preporučene, ostanite kod kuće, socijalno se distancirajte jer jedino tako možemo da se izborimo. Molim vas – apel je mlade ljekarke iz Niša.
