Dragan Đukić – umjetnički fotograf koji spaja prošlost i savremeni trenutak

UGLJEVIK – Fotografija u porodici Dragana Đukića nije samo hobi, već tradicija koja traje duže od 75 godina. Još njegov djed bilježio je život analognim aparatom, stvarajući fotografije koje i danas čuvaju duh prošlih vremena. Danas, Đukić nastavlja taj put, ali kroz savremeni, digitalni izraz, spajajući naslijeđe i nove tehnologije u jedinstvenu umjetničku priču.

Kako ističe, njegova ljubav prema fotografiji razvila se upravo kroz porodično nasljeđe i djetinjstvo provedeno uz stare fotografije i proces njihovog nastanka.
„Fotografija za mene nije samo slika to je način da razumijem svijet i uhvatim trenutke koji često prolaze neprimijećeni“, kaže Đukić.

Njegov stil opisuje kao spoj dokumentarne iskrenosti i umjetničke introspektivnosti. U fokusu su mu svjetlo, sjenke i detalji koji stvaraju emociju i atmosferu, dok svaka fotografija nosi priču koju posmatrač može doživjeti na svoj način.

Inspiraciju pronalazi u svakodnevnim prizorima prolaznicima, igri svjetlosti, kiši na prozoru. Upravo u tim, naizgled običnim momentima, vidi posebnu ljepotu i poeziju života.

Proces nastanka fotografije, kako objašnjava, zasniva se na strpljenju i intuiciji. Najprije posmatra, traži pravi trenutak, a zatim reaguje brzo i promišljeno. Digitalna obrada služi mu samo kao alat da naglasi ono što je već prisutno, zadržavajući autentičnost kadra.

Iako su mu priznanja i izložbe važni kao potvrda rada, Đukić naglašava da nagrade nisu njegov glavni motiv.

„Najvažnije je da fotografija prenese emociju i poveže autora i posmatrača“, ističe.

U vremenu kada je fotografija dostupna svima, najveći izazov vidi u autentičnosti i originalnom izrazu. Tehnička savršenost, kaže, više nije dovoljna potrebna je priča i lični pečat.

Njegova želja je da fotografije kod ljudi izazovu emociju, uspomenu ili misao.
„Ako se ljudi zadrže na slici i osjete trenutak fotografija je ispunila svoju svrhu“, poručuje.

U budućnosti planira dodatno razvijati autorski stil kroz projekte i izložbe, istražujući granice između dokumentarne i umjetničke fotografije, te nastavljajući da povezuje analogno naslijeđe svoje porodice sa digitalnim dobom.

Kroz svoj rad, Dragan Đukić ne bilježi samo trenutke on stvara trajne priče koje ostaju kao svjedočanstvo vremena.

(Moja Bijeljina)