Energetski gigant iz Ugljevika nalazi se u možda najizazovnijem periodu od kako je termoelektrana puštena u pogon 1985. godine. Cvijetinović otkriva da osim onih izazova koji su više predstavljeni u medijima postoje i oni manje atraktivni, sa kojima se preduzeće suočava i rješava ih svakodnevno. Bez obzira na sve, uz rekordno pozitivne rezultate koji su obilježili 2023. očekuje da će i do kraja ove godine najveći proizvođač struje u Republici Srpskoj poslovati uspješno.
Rudnik i Termoelektrana Ugljevik jedan je od najvećih poslodavaca u Srpskoj, te naš najveći proizvođač struje. Značaj ovog preduzeća teže je opisati kada se uzme u obzir broj kooperanata koji posluju sa njim, ili podrška koju RITE Ugljevik pruža lokalnoj i široj zajednici.
Na čelu ovog preduzeća danas je Diko Cvijetinović, koji odaje utisak tihe i neupadljive osobe za nekog ko se nalazi na tom mjestu.
I lična priča Dike Cvijetinovića je zanimljiva. Dijete roditelja koji su radili u Austriji, a jedan dio života i on je proveo školujući se i radeći u toj zemlji. Atipično od drugih iseljenika, koji o povratku razmišljaju tek kada se približe penziji, on se u rodni kraj vraća u najproduktivnijim radnim godinama. Uz privatni biznis stručno se usavršava i završava master iz ekonomije, smjer menadžment. U periodu 2020. i 2021. bio je na čelu bijeljinskog Komunalca, dok je na mjestu VD direktora Rudnika i Termoelektrane Ugljevik od 2023. godine.
Rodom sam iz sela Korenita, opština Ugljevik, rođen sam 1977. godine, a osnovnu školu sam završio u Koreniti i u Donjem Zabrđu. Moj otac je radio u Austriji, otišao je među prvima 1968. godine, a majka je povremeno radila tamo. Nakon završetka osnovne škole, ja sam 1992. otišao kod njih i završio srednju školu. Nije bilo lako privići se na sve te promjene, išao sam u i u večernju školu da bih brže savladao jezik. Nakon toga sam došao 1996. da odslužim vojni rok, da bi se poslije toga vratio u Austriju i tamo sam živio i radio do 2005. godine, kada sam donio odliku u saradnji sa svojom firmom za Austrije, Hi Power, da otvorim firmu u Bijeljini. To sam uradio i ona već 18,5 godina uspješno posluje, baveći se najvećim dijelom izvozom metalnih dijelova i opreme na strano tržište. Takođe, u saradnji sa Hi Power iz Austrije zastupnici smo njihovih sistema za podmazivanje krivina i skretnica na željezničkoj i tramvajskoj infrastrukturi za tržište BiH, Srbije, Crne Gore i Makedonije. Prvih tri godine sam živio na dvije adrese, da bi 2008. i supruga i dvoje djece prešli ovdje za stalno.
Vođenje privatne firme i jednog ovako velikog sistema kakav je RiTE nije isto. Koje razlike vam prvo padaju na pamet kada to dvoje treba uporediti?
Poštujući sve zakonske procedure, vođenje privatne firme je ipak daleko fleksibilnije. Odluke se donose jednostavnije i brže nego u javnim preduzećima, a posebno u sistemu koji sačinjavaju rudnik i termoelektrana uz veliki broj pratećih radnih organizacija koje učestvuju u njegovom radu i održavanju. Proizvodnja struje ne može da se zaustavi dok se ne sprovedu sve procedure, zatim postoji najbolje vrijeme kada se radi remont i ogroman je trošak ukoliko se ne uradi tada. A vi imate situaciju da se na tenderu pojave učesnici koji ne ispunjavaju uslove, ali iz raznoraznih pobuda žalbama miniraju proces i dovode nas u nezavidnu situaciju. Takvih problema nismo imali u 2023. i ovoj godini, ali je ranije bilo vrlo tendencioznih i zlonamjernih ponašanja od strane nekih firmi na tenderima, da smo bili prinuđeni da podnesemo prijave.
Sa čim se sve suočava elektrana kad je riječ o proizvodnji, a na prvi mah ne padaju na pamet nekome ko sa strane posmatra ovaj posao?
Postoje razni svakodnevni problemi koji se mijenjaju od perioda godine. Mi imamo pogonsku spremnost za veću proizvodnju, ali trenutno visoke temperature utiču na rashladne sisteme. Oni su prije 40 godina projektovani za niže prosječne temperature i to nas usporava, jer moramo umanjiti proizvodnju da ne bi došlo do pregrijavanja. Zatim, sa promjenom ugljokopa i prelazak na “Ugljevik istok” dobijamo ugalj drugačijeg sastava, zbog čega je potrebna rekonstrukcija i prilagođavanje ložišnog dijela, kako bi se prilagodilo drugačijem kvalitetu uglja. Intenzivno radimo na tome da iznađemo sredstva za revitalizaciju postojećeg bloka termoelektrane. Napravili smo plan da to uradimo u nekoliko sledećih godina, jer nismo u mogućnosti da priuštimo da elektrana koja proizvodi skoro trećinu struje u Republici Srpskoj, ne radi sedam do devet mjeseci.
Naš plan remonta kojim bi povećali snagu i pouzdanost TE je da u 2025. imamo remont nešto duži od 60 dana, dok bi u 2026. trajao između 90 i 120 dana, što je maksimum koji možemo priuštiti da budemo van pogona. Nakon toga će preostati još dio radova za 2027. Još jedan od razloga za ovaj plan je to što poremećaji na globalnom tržištu utiču da se duže čeka isporuka opreme nego ranije. Ono što ste prije tri-četiri godine dobijali za 9 do 12 mjeseci, sada čekate i do dvije godine. Da ponovim, potrebna je rekonstrukcija kotlovskog postrojenja, rashladnog tornja, ali su potrebna ulaganja oko turbine i generatora, cijevnih sistema, parovoda, budući da je svim tim dijelovima potrebno, kako se obično kaže “produžiti resurse”. Znamo da je ovaj blok pušteno u rad 1985. godine, to je blizu 40 godina tako da je na pojedinim dijelovima došlo do “zamora materijala” koji je neophodno zamijeniti. Taj remont će obezbijediti stabilan rad u narednom periodu, a to je značajno i zbog naših 2.000 radnika, za lokalnu zajednicu, ali i za čitavu Elektroprivredu RS.
Šta je donijela promjena ležišta u smislu eksploatacije uglja?
Sam kop u “Ugljevik istok” je drugačiji od kopa “Bogutovo selo” koji je bio površinski i potrebno je dosta više otkrivke. Ranije je za dva miliona tona uglja, koliko je potrebno termoelektrani za godišnji rad, bilo potrebno između 7,5 i 8 miliona tona otkrivke, a danas je u “Ugljeviku istok” potrebno oko 12 miliona. Dakle, sa omjera 1 prema 3,5 ili 4,
prešli smo na 1 prema 6. Samim tim što na novom kopu imamo veći koeficijent otkrivke neophodno je nabaviti i više mehanizacije. U prošloj godini smo nabavili jedan veliki bager koji ima zapreminu kašike 16 kubika, koji je koštao 7,5 miliona maraka. Nabavljena su i četiri nova dempera, za šta smo izdvojili 7,4 miliona. U ovoj godini smo dobili odobrenje ERS za još dvije nabavke. U pitanju je jedan manji bager zapremine kašike od 8 kubika i ta nabavka je u procesu realizacije, trenutno traje postupak, a u narednih nekoliko mjeseci započećemo nabavku još četiri dempera. Znamo da isporuka ovakvih mašina traje dugo, od 9 do 12 mjeseci, pa očekujemo da će one stići sredinom sledeće godine. Nastavićemo da vodimo računa šta nam je sve potrebno za kvalitetan rad i da potrebe pratimo sa pravovremenim nabavkama. Takođe smo dosta izdvojili da postojeću mehanizaciju pripremimo i podignemo pogonsku spremnost. Na početku 2023. smo imali u pogonu 18 do 20 dampera, a sada uz nabavku nova 4, te uz popravku onih koji nisu bili u pogonu, imamo aktivnih 26 do 28. Od utovarne mehanizacije imamo pet velikih i tri mala bagera. Trenutno možemo reći, kada je riječ o najvažnijoj mehanizaciji, da je stanje dobro, a nabavljamo određenu pomoćnu mehanizaciju što je manja investicija u odnosu na pomenute. Recimo, potrebne su nam dvije cisterne za polivanje trasa u ljetnim mjesecima, kada je povećano podizanje prašine. Dnevna potrošnja goriva naše mehanizacije je 25 i 30 hiljada litara, to vam je najbolji pokazatelj kakve su to mašine i kolika je njihova snaga.
Kako je prošla godina protekla u finansijskom smislu?
Kad uzmemo sve poteškoće koje smo imali, te urađeni remont, mi smo ispunili plan, čak smo ga za nijansu premašili. Što se tiče same proizvodnje električne energije imali smo rekordan prihod od 181 milion maraka, te smo imali dodatne prihode od komercijalne prodaje uglja. Naše pozitivno poslovanje je potvrdila i revizorska kuća, jer smo dobili pozitivan izvještaj, u poređenju sa prethodnim godinama kada je mišljenje bilo sa rezervom, dok je 2022. bio negativan izvještaj. Ova godina je takođe puna izazova i poteškoća. Imamo dodatno opterećenje u vidu inflacije, cijene materijala i usluga potrebnih za remont i tekuće održavanje su povećane. Opterećenje za plate je veće za sedam miliona. Savjet za državnu pomoć je donio odluku da gorivo koje se koristi za rudarsku mehanizaciju ne bude oslobođeno takse za putarinu kako je to bilo ranije. To je dodatno opterećenje između 3 i 3,5 miliona maraka. Ipak, vjerujem da ćemo ovu godinu uprkos svemu završiti pozitivno i da će to biti jedna uspješna godina.
Kada govorimo o arbitražnom sporu koji je Elektrogospodarstvo Slovenije dobilo u slučaju svojih zahtjeva koje ima u vezi sa TE Ugljevik, kako će se to odraziti na vaše poslovanje?
Mi smo kompletnu proizvodnju po cijeni koštanja predavali Elektroprivredi RS, koja će sada trećinu struje koja se proizvede u Ugljeviku morati prodavati Elektrogospodarstvu Slovenije. Arbitraža je bila pokrenuta još 2011. i dobili smo tri važne odluke. Prva je 2020. glasila da smo dužni da trećinu truje prodajemo EGS, zatim je 2023. druga glasila da na ime neisporučene struje u periodu od 2012. do tada potrebno EGS isplatimo štetu na ime neisporučene struje u periodu 2012-2023. u iznosu od 67 miliona eura. Treća arbitražna odluka se odnosi na zatezne kamate, koje su dostigle 58,22 miliona eura. Sada naše obaveze iznose oko 131 milion eura. Pregovori su pokrenuti u avgustu 2023. i potpisan je sporazum u januaru ove godine, gdje je dogovoreno da glavnicu od 67 miliona eura plaćamo u sedam godina u 14 jednakih rata, te smo potpisali ugovor o isporuci jedne trećine električne energije po cijeni koja je približna kao i cijena koju nam plaća ERS. Ostalo je još da se riješi pitanje isplata kamata i štete iz 2022. i 2023. pregovori su u toku i razrađuju se modaliteti, tako da vjerujem da ćemo do kraja ove godine imati sveobuhvatan sporazum koji će riješiti ovo pitanje. Plaćanje naknade štete je preuzela Vlada Republike Srpske i Elektroprivreda, tako da na nas utiče indirektno, ali nije palo nama direktno na teret. Da se to desilo, naše poslovanje bi bilo praktično nemoguće.
Kako funkcioniše sistem za desumporizaciju, te kako teče otplata japanskog kredita kojim je izgrađen?
Otplata japanskog kredita je započela 2019. jer smo imali grejs period tokom izgradnje. Isplata će trajati do 2039. i isplaćujemo ga svake godine. Cijena godišnje rate se kreće u zavisnosti od kursa jena, između devet i 10 miliona maraka. To jeste veliko opterećenje, ali rad elektrane nije bio moguć bez tog sistema, budući da se iz EU nameću ekološki standardi, gdje bi zbog prevelike emisije štetnih gasova i čestica morali plaćati penale. Taj sistem povećava našu internu potrošnju struje, jer on troši 11 MW, a imamo i dodatni trošak nabavke krečnjaka potrebnog za njegov rad. Takođe, imamo transport nusproizvoda njegovog rada, a to je gips.
Više puta je istican plan da se na osnovu tih nusproizvoda otvori fabrika gipsanih ploča, kada se može očekivati realizacija tog plana?
Sa kineskom kompanijom BNBM Eastern Europe smo pokrenuli projekat izgradnje fabrike gipsanih ploča. Trenutno je u toku rješavanje imovinsko-pravnih odnosa za zemljište koje je potrebno za izgradnju fabrike. Prošle godine smo završili ugovore kojima obezbjeđujemo gips i ugalj potreban za rad te fabrike. Vjerujem da će u toku ove godine biti prikupljene sve dozvole koje su potrebne da investitor započne izgradnju, kako bi u 2025. godini počeli sa tim aktivnostima. Fabrika će se prostirati na 60.000 kvadrata i nalaziće se oko dva kilometra od samog postrojenja. Mi smo uradili transportne trake koje će do fabrike dopremati gips i ugalj koji su potrebni za rad fabrike. Investicija je 60 miliona eura, što je značajno ne samo za Ugljevik već i za Republiku Srpsku. Plan je da do 2026. fabrika bude završena, zapošljavaće 100 novih radnika, što je novi zamah za Ugljevik. Pri tome, ona koristi nusproizvod našeg rada, koji nama predstavlja višak i trošak da ga uklanjamo. Tako ćemo umjesto troška imati prihod, jer ćemo ga prodavati toj fabrici, koja će proizvoditi 250.000 tona gipsa. Takođe, mi smo vlasnici 10 odsto fabrike, pa tako da očekujemo i dividende od dobiti fabrike.
ZAPOSLENI
Zaposleni koji tokom rada u RITE Ugljevik steknu invaliditet imaju zagarantovane plate koje su imali na tom radnom mjestu u punom iznosu, do odlaska u penziju. Time RITE Ugljevik rasterećuje Penzijsko- invalidski fond Republike Srpske, ali nama predstavlja opterećenje jer imamo oko 200 takvih radnika. Njih je teško rasporediti na bilo koje drugo radno mjesto, tek poneko može biti raspoređen na mjesto portira ili čuvara. To je jedan od razloga zašto nama u bilansu stoji da imamo veliki broj zaposlenih, a zapravo mi imamo manjak radnika, posebno na onim mjestima gdje su najteži fizički poslovi. Za poslednjih godinu i po dana, od kako sam na ovom mjestu, mi smo smanjili broj radnika za 100. Trenutno imamo oko 1950. Naravno da ćemo i dalje raditi na tome da što više racionalizujemo broj zaposlenih.
ZNAČAJ RITE ZA UGLJEVIK
Ugljevik na osnovu Termoelektrane ima najekonomičnije i najjeftinije grijanje vjerovano u regionu. Voda koja se zagrijava tokom hlađenja našeg sistema, a zatim se dio toplovodom prenosi do grada. To što Ugljevičani imaju dosta povoljnije grijanje, negdje upola jeftinije nego u Bijeljini ili Banjaluci, samo je dio ukupnih benefita koje postojanje RITE Ugljevik donosi ovom području. Mi u kontinuitetu godinama pomažemo društvene, kulturne i sportske klubove na području opštine. Tako ćemo i nastaviti, naravno u skladu sa našim mogućnostima. Ranije je tih mogućnosti bilo i više, ali ja kao direktor i aktuelna uprava se maksimalno trudimo da izađemo u susret i pomognemo određenu aktivnosti koliko možemo, ne samo u Ugljeviku već i u Bijeljini, Loparama i šire.
MOTIV ZA POVRATAK
Kada sam nakon vojnog roka 1997. drugi put otišao u Austriju, bio sam siguran da se želim vratiti u Republiku Srpsku. Jednostavno, život tamo i ovdje je velika razlika, meni je više odgovaralo ovdje i povratak je bio moja želja. Dao sam sebi rok od 10 godina, da radim tamo i steknem uslove za povratak. Upornim radom uspio sam i za kraći period da ostvarim cilj. Ovdje sam završio osnovnu školu i moja veza sa rodnim krajem je bila drugačija. Mnogi ljudi razmišljaju o povratku kad se približe penziji, a onda se dvoume jer im tamo ostaju djeca i unuci, oni su tamo odrasli i njima je drugačije, njima je tamo sve što poznaju i sa čim su se srodili. Moja djeca su bila mala kad smo se vratili i to je bilo znatno lakše. Za početak, mi se moramo boriti da zadržimo ljude koji su ovdje da ne odlaze, a sa onim su tamo održavati veze, kako bi imali osjećaj da ovdje pripadaju i da mogu da se vrate.
