Darku Nestoroviću bila su potrebna samo četiri i po mjeseca da dođe do prvog trofeja u Jordanu. Fudbalski trener iz Republike Srpske 19. marta preuzeo je kormilo Al Vehdata iz Amana i stigao do Superkupa Jordana. U intervju za “Glas Srpske” otkrio je detalje dolaska trofeja, kako je došao u Jordan, način rada u klubu, kao i to kako je prihvaćen u zemlji gdje je fudbal nekada bio egzotičan.
Ne volim da se hvalim, a ni po božijim zakonima nije lijepo mnogo se hvaliti, ali izgleda da je dobar glas daleko stigao. Ovo mi je četvrta godina u arapskom svijetu i došao sam ovdje nakon tri sezone provedene u Kuvajtu gdje sam vodio Al Arabi (dva navrata) i Kazmu. Za sada je više nego dobro, cijenim ljude, poštuju i oni mene tako da nema pritužbi – izjavio je Nestorović na početku razgovora.
GLAS: Osvajanju trofeja prethodila su dva dobra rezultata. Kako je to izgledalo iz Vašeg ugla?
NESTOROVIĆ: Počeli smo pripreme u martu i odigrali jak turnir u Palestini i Ramali, koji smo osvojili. Na njemu su igrala po dva tima iz Jordana i Palestine Al Hilal i Džabarmukaber, koji smo dobili u finalu. To je bio veliki podstrek za dalji rad i odmah smo počeli da igramo Šild kup, koji igra 11 ekipa iz jordanske Superlige i najviše podsjeća na liga kupove koji se igraju širom Evrope. Stigli smo do drugog mjesta, što je za nas bio dobar rezultat, jer je ekipa bila drastično promijenjena kada sam stigao u odnosu na onu koja je završila prošlu sezonu. Ostala su samo dva igrača i svi mladi pa smo pravili tim u hodu. Superkup smo dočekali spremni i slavili smo protiv našeg najvećeg rivala Al Fajsala. To je veliki uspjeh za sve nas dok su i navijači bili oduševljeni.
GLAS: Kako je došlo do saradnje sa ekipom iz Jordana? Ipak je egzotična zemlja u pitanju.
NESTOROVIĆ: Napravio sam značajno ime u arapskim zemljama nakon rada u Kuvajtu, a pored ponude iz Jordana imao sam ponude iz Bahreina, Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata… Izabrao sam Al Vehdat zato što je veliki klub, jedan od najvećih na ovim prostorima i smatram da nisam pogriješio.
GLAS: Kako se sporazumijevate sa igračima i ljudima u klubu?
NESTOROVIĆ: Govorim engleski kao i velika većina ljudi sa kojima sarađujem baš kao i većina igrača. Sa onima koji ne poznaju jezik sporazumijevam se uz pomoć prevodioca, ali njih je mnogo manje.
GLAS: Kako Vas je publika dočekala, odnosno kako doživljava klubove i igrače?
NESTOROVIĆ: Gdje god sam radio imao sam pozitivne komentare, ali poslije utakmice Superkupa bilo je nešto posebno. Kada ti cijeli stadion skandira ime, znači da si uradio nešto dobro i veliko, a osjećaj je zaista lijep. To sam doživio u Arabiju i sada isto u Vehdatu. Navijači su me zaista lijepo prihvatili i veoma su privrženi klubu. Mislim da upravo najveći broj navijača u Jordanu podržava Al Vehdat. Vole i cijene kada neko radi dobar posao i hvala im na tome.
GLAS: Kakav je kvalitet fudbala u Jordanu?
NESTOROVIĆ: Ono što krasi arapske zemlje je ekstremna brzina igrača pa se igra brzo i dosta kvalitetno. Sve države arapskog svijeta ulažu mnogo novca u fudbal i dovode evropske trenere. Najviše profitiraju Portugalci i Brazilci, mada nisu ostavili poseban utisak ili napravili nešto veliko. Uvijek ističem da imaju samo lijepe pasoše pa je njihova prođa velika. Svi smatraju da su oni dobri treneri ili igrači. Nije bilo lako probiti se na ovo tržište. Ljudima koji nisu puno u fudbalu ili sportu uopšte taj pasoš mnogo znači pa zato oni mnogo bolje prolaze, uglavnom bez osnove.
GLAS: Po čemu se razlikuje fudbal u Jordanu u odnosu na BiH i Srbiju?
NESTOROVIĆ: Kod nas se ništa ne cijeni. Može čovjek da napravi mnogo dobrih rezultata, ali to ništa neće biti priznato dok se to ovdje cijeni. U arapskim zemljama kad napraviš nešto oni to mnogo poštuju. Ovdje nije sve u kombinacijama i vezama, kao na našim prostorima i zato smo tu gdje smo i zato ćemo tu ostati. Kod nas se ne gleda kvalitet, on je u drugom planu, dok u inostranstvu cijene rad i znanje. Ili znaš ili ne znaš. Nema kombinacija.
GLAS: Kakve su vremenske prilike za rad? Da li je moguće trenirati zbog velikih vrućina?
NESTOROVIĆ: U Kuvajtu sam radio na 57 stepeni, dok ovdje ne prelazi 35 i mnogo je ugodnije u Jordanu. Oni su navikli, a meni je trebalo vremena da se naviknem. Mnogo je lakše u Jordanu i slično je kao kod nas.
GLAS: Ima li naznaka da će klubovi u Jordanu uraditi nešto poput Saudijske Arabije, čiji klubovi nemilice troše desetine miliona na dovođenje zvijezda iz Evrope?
NESTOROVIĆ: Neće raditi kao Arabija, jer nemaju toliko finansija. Vrlo je teško očekivati da neka druga zemlja to uradi, jer su klubovi iz Superlige Saudijske Arabije ekstremno bogati, što skoro niko ne može da isprati. Ipak druga liga Arabije nije ni približno na tom nivou. Slobodno mogu da kažem da je stanje malo bolje nego kod nas, isto kao i uslovi. Istina ima mnogo stranaca, što dobrih, što slabijih.
GLAS: Prošle sezone bila su dozvoljena tri stranca u ekipi. Kakva je situacija sada?
NESTOROVIĆ: Bilo je ograničeno na tri, dok od ove godine mogu biti četvorica. Bernard Henri Dumbija igrao je za Arabi kada sam bio trener tog kluba i bio je najbolji strijelac kuvajtske lige pa sam ga doveo u Al Vehdat. Tu je još Angolac Mario Manuel de Oliveira, poznatiji pod nadimkom Ito, kao i sirijski reprezentativac Kalid Kardagli. Tražimo još jedno pojačanje i u nekim smo pregovorima.
GLAS: Kako živi narod Jordana?
NESTOROVIĆ: Narod je dobar, gostoprimljiv i korektan. Živi se normalno, čini mi se mnogo bolje nego što mi živimo. Vidim da je narod baš zadovoljan i da živi punim plućima. Infrastruktura je dobra, ulaže se u fudbal i reprezentaciju.
GLAS: Koliko su Jordanci talentovani za fudbal?
NESTOROVIĆ: Mnogo. Mlađi igrači su talentovaniji i pretežno odlaze u Katar, UAE i Saudijsku Arabiju, gdje su mnogo veće pare i tamo nastavljaju karijere. Najviše ih odlazi u velike klubove Saudijske Arabije, gdje igra mnogo igrača iz reprezentacije.
Porodica
GLAS: Koliko porodica ima razumijevanja za Vaš posao?
NESTOROVIĆ: Teško je kad sam razdvojen od svojih, ali takav je trenerski posao pa supruga i djeca imaju razumijevanja. Zanimljivo je da u Jordanu u potpunosti ne rade viber i vocap putem kojih ne se ne može razgovarati, već se samo mogu slati poruke. Ipak pronašao sam jednu aplikaciju koja radi kako treba pa se čujem sa svojima. Očekujem ih kroz koji dan da dođu kod mene na odmor.
(GlasSrpske)
