Pravoslavni hrišćani danas obilježavaju Mitrovske zadušnice, koje padaju uoči praznika Svetog velikomučenika Dimitrija.
U crkvama se obilježavaju Svetom liturgijom i parastosom, a na groblje se izlazi prije podne i nose samo svijeća, žito i vino. Svako drugo obilje je nepotrebno i nije u duhu pravoslavlja.
Prema narodnom vjerovanju, svijeća upaljena na zadušnicu više vredi od svih svijeća upaljenih pokojnicima tokom godine, a ako se ne upali mrtvi će godinu dana biti u mraku.
Zadušnice nikada nisu za vrijeme posta, pa zato i padaju u subotu, pa se tada i peku kolači od bijelog tijesta. Zajedničko za zadušnice u svim krajevima jeste izlazak na groblje, nošenje onoliko svijeća koliko se pokojnika pominje i organizovanje posluženja na grobu, bilo to samo sok ili čaša vode.
Ako neko nije u mogućnosti da izađe na grob pokojnika, pokojniku se služi pomen u crkvi.
U crkvi se na zadušnice pominju i riječi Svetog Jovana Zlatoustog, jednog od najvećih bogoslova četvrtog vijeka hrišćanske propovijedi: “Pomozite pokojnima i pominjite ih. Ne oklijevajte da pomognete onima koji su otišli i prinesite vaše molitve za njih.”
Prema učenju Crkve, na Zadušnice se vjernici mole u hramovima i na grobljima za pokoj duša umrlih, a čine i milostinju.
Mitrovske zadušnice, druge su po značaju u pravoslavnom kalendaru, odmah iza onih pred Vaskršnji post.
U crkvenoj godini postoje četiri opšta zadušna dana: Zadušnice pred Vaskršnji post (uoči početka Velikog posta), Duhovske zadušnice (uoči praznika Svete Trojice), Miholjske zadušnice (uoči Miholjdana) i Mitrovske zadušnice (uoči Mitrovdana).
Zadušnice uvijek padaju u subotu, kada se organizuju i bogosluženja posvećena upokojenima, jer je Hristos dan uoči Vaskrsenja, koje se uvijek slavi u nedjelju, proveo u grobu.
(GlasSrpske)