Srpska pravoslavna crkva (SPC) proslavlja danas praznik Svete prvomučenice Tekle Ravnoapostolne.
U Staroj pravoslavnoj crkvi Svetog Arhangela Mihaila u Sarajevu čuva se dio svetih moštiju Svete Tekle – njena desna ruka.
Prema tradiciji, u ovoj crkvi u Sarajevu na taj dan osveštava se voda blagosiljanjem rukom svetiteljke, a u trokratnom ophodu oko hrama nose se mošti Svete Tekle.
Sveta Tekla živjela je u vrijeme apostola Pavla i bila mu pomoćnica u propovijedanju Jevanđelja Hristovog. To Jevanđelje i propovijedanje utvrdila je mučeničkom smrću i zato se naziva prvomučenica, ali i ravnoapostolna, jer je bila pomoćnica apostola Pavla.
Dio svetih moštiju Svete Tekle nalazi i u manastiru Svete Trojice kod Pljevalja. Desnu ruku prvomučenice Tekle donio je iz Antiohije u Srbiju prvi srpski arhiepiskop Sveti Sava 1233. godine, a patrijarh srpski Arsenije Četvrti Jovanović ju je 1733. godine poklonio Staroj pravoslavnoj crkvi u Sarajevu.
Njenu svetu desnicu mitropolit sarajevski Sava Kosanović odnio je 1873. godine u Rusiju gdje je za nju izrađena biserna rukavica sa narukvicom.
Sveta Tekla je djetinjstvo i mladost provela kao i svaka djevojka iz Ikonije – učila se vezu, domaćim poslovima i spremala za udaju. Međutim, kada joj je bilo 18 godina, Tekla je otišla na propovijed apostola Pavla i ovaj događaj iz korena je promijenio njen život.
Priča kaže da je Tekla opčinjena slušala Pavla tri dana i tri noći i da se nakon toga potpuno okrenula vjeri i Hristu zavještala na djevičanstvo.
Bijesna jer ćerka više ne želi da se uda, njena majka ju je tukla i izgladnjivala, a kada ni to nije pomoglo, otišla je kod lokalnog sudije i tražila da Teklu spale. Sudija je uslišio majčinu želju, međutim, na opšte čuđenje, otkriveno je da Tekli vatra ne može ništa.
Nakon toga, djevojka je krenula sa apostolom Pavlom pomažući mu i propovijedajući život prema Hristovim zapovijestima. Međutim, to nije bio kraj njenim nevoljama.
Privučen djevojačkom ljepotom, starješina grada u koji su došli, pokušao je da je otme, a kada je djevojka uspela da pobegne, optužio ju je kao “hrišćanku koja se gnuša braka”.
Vlasti su je osudile i bacile divljim zvjerima, međutim, ni one ne htjedoše da dodirnu Teklu. Starješina grada nije imao izbora nego da je pusti na slobodu, a ona je nastavila da propovijeda Jevanđelja i uspela je da preobrati mnoge mnogobožce.
Nakon ovoga, svetiteljka poželi da se osami i posveti molitvi i, uz blagoslov apostola Pavla, povuče se na neko pusto mjesto posvetivši se iscjelivanju bolesnika.
Predanje kaže da su lokalni ljekari i travari postali ljubomorni na Teklu i da su poslali grupu mladića da je siluje i tako oskrnave. Vidjevši da ne može da pobegne progoniocima, Sveta Tekla zamoli Boga za pomoć i u tom trenutku pred njom se otvori stijena koja je sakri.
Po predanju, upravo ovo je i bio grob pravedne i vjerne Hristove nevjeste Tekle. Zbog ljubavi prema Bogu koju je pokazala za života ova svetiteljka se uzima kao primjer svima koji žele da istraju u svojim planovima. Vjeruje se da će upravo Sveta Tekla pomoći svima koji na današnji dan počnu da rade nešto, a zapadnu u nevolje. Dovoljno je da samo iskreno zamole i duhovna pomoć će stići.
Sveta Tekla smatra se “prvostradalnicom” među ženama i takođe njihovom zaštitnicom. Narod smatra da će danas damama koje odu u crkvu, izgovore molitvu i iskreno zamole svetiteljku, biti ispunjena jedna želja dokle god je iskreno i duboko žele i vjeruju.
(Glas Srpske)
