Na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu operisan je čuveni duhovnik Srpske pravoslavne crkve, omiljen u zemlji i rasijanju, arhimandrit Lazar Kršić, duhovnik Manastira Tavna, kod Bijeljine, zadužbine Nemanjića iz 14 vijeka. Složen zahvat izveli su Predrag Marić, urolog i Momir Šarac, vaskularni hirurg.
Arhimandrit Kršić je, istog dana kada je operisan, vraćen na Drugo odjeljenje Klinike za nefrologiju VMA, gdje je smješten i gdje je, prethodnih dana, urađena vrhunska dijagnostika ekipe pod rukovodstvom profesorke Violete Rabrenović, koja je na čelu Klinike za nefrologiju VMA.
Kako saznaje i prenosi portal podrinje.rs, otac Lazar će, od ponedjeljka, biti na kućnom oporavku.
Arhimandrit kaže da je “ganut pažnjom, brigom, znanjem i umijećem osoblja VMA koje ga zbrinjava” od hirurga i urologa do osoblja Drugog odjeljenja Klinike za nefrologije, koje predvodi “sjajna profesorka, doktorka, veliki čovjek i humanista za najveće poštovanje, Violeta Rabrenović, specijalista nefrologije i njenih saradnika, prije svega Dejana Pilčevića.
Čuo sam da je vladika Lavrentije, kada je odlikovao Ordenom svetog vladike Nikolaja VMA, nazvao tu ustanovu Patrijaršijom srpskog zdravstva – priča otac Lazar.
– Vidio sam kako radi osoblje, kako divan odnos imaju sa svakim pacijentom, kao i opremu, naročito, fascinantne sale za operaciju i srećan sam šta ima naš narod u ovoj ustanovi pod jednim krovom. Neizmjerno sam im zahvalan, jer znam da su, do sada, pored drugih, posvećeno i požrtvovano liječili naše mnoge monahe, monahinje, sveštenstvo, arhijereje, kao i našeg bivšeg patrijarha Pavla, koji ih je, do neba, hvalio i zahvaljivao im se – istakao je arhimandrit Kršić.
Otac Lazar je, prije dolaska na Ozren, a potom u Tavnu, bio sveštenik u Еngleskoj, jako cijenjen i poštovan.
Zahvaljujući njegovom ugledu obezbijeđen je novac za štampanje prvog izdanja sabranih djela svetog vladike Nikolaja, svjedočio je vladika Lavrentije, u vrijeme je za to bila potrebna i velika hrabrost.
U Tavni je, sa igumanijom Justinom, i prije rata, bio cijenjen, ne samo kod Srba, već i muslimanskog stanovništva, pa tako, tokom rata, mada su bili u dometu muslimanske vojske iz uporišta Teočak, na svetinju i njeno imanje, nije pala nijedna granata.
(atv)
