Krov zgrade, koju je za boračke kategorije u Bijeljini prije šest godina kupila Vlada Republike Srpske, već dvije godine prokišnjava.
Vlasnici 24 stana, porodice poginulih i ratni vojni invalidi, bezuspješno obijaju pragove tražeći pomoć u rekonstrukciji ovog stambenog objekta. Obraćali su se izvođaču radova, lokalnoj zajednici i resornom ministarstvu, ali jedini odgovor koji dobijaju je da nije njihova nadležnost.
Supruga poginulog borca, Stevka Vukobrat, izbjegla je tokom minulog rata iz Bosanskog Grahova. Sa sinom, snajom i dvije unuke živi na posljednjem spratu. Zbog prokišnjavanja, stan površine od 64 kvadrata, odavno je neuslovan za život.
– Brišemo, krečimo, ali džaba, vlaga uzima danak. Malo, malo, zidovi pocrnili. Nije trajno rješenje, ali pomoglo bi da bar stavimo izolaciju od stiropora u stanu. To je skupo, ali izgleda da ćemo morati na kraju to uraditi – kaže stanarka ove zgrade.
Zajednica etažnih vlasnika ove stambene zgrade zbog prokišnjavanja obraćala se više puta bezuspješno investitoru, gradskim i republičkim vlastima.
– Procjenjeno je da je za rekonstrukciju kompletnog krova potrebno oko 45.000 KM. Mi taj novac ne možemo obezbijediti s obzirom da većina stanara zgrade živi od skromnih primanja, invalidnina ili penzija – kaže Milenko Konculić, predsjednik Zajednice etažnih vlasnika.
Građevinsko preduzeće „Perić“, koje je izgradilo ovu zgradu, više ne postoji. Nekadašnji direktor Mitar Perić kaže da je garancija na ovaj objekat bila 24 mjeseca, a ne kako navode stanari 10 godina. Ističe da je održavanje objekta isključivo obaveza vlasnika ovih stanova.
S druge strane, u Odjeljenju za boračko-invalidsku zaštitu grada Bijeljina kažu da zahtjev za pomoć u rekonstrukciji krova stanara ove zgrade nisu ni dobili. Naglašavaju i da su svi stanovi otkupljeni, te da su, u skladu sa zakonom, nadležnost Zajednice etažnih vlasnika.I u Ministarstvu rada i boračko-invalidske zaštite RS upoznati su sa ovim slučajem. Kažu da, budući da su stanovi privatizovani, vlasnici mogu na sudu tražiti nadoknadu štete ukoliko se utvrdi da su nedostaci na zgradi investiciono-tehničke prirode. Dodaju da, uz sve razumijevanje za korisnike, Ministarstvo nema zakonskog osnova da im pomogne.
Sa žalbama etažnih vlasnika često se suočavaju i u nadležnom odjeljenju gradske uprave. Mnogi od problema ne mogu se riješiti zbog loših međuljudskih odnosa.
Stručni saradnik za zajednice etažnih vlasnika Radiša Petrović kaže da je za sve veće investicione radove, kao što su nadogradnja objekta ili ugradnja litfa, potrebna stoodstotna saglasnost svih stanara.
– Stanari ne mogu da se slože ko će biti lice koje će da zastupa zajednicu, ne mogu da se slože oko ulaganja koje treba da se sprovodi u zgradi. Naprimjer, stanare nižih spratova bukvalno ne interesuje prokišnjavanje krovne konstrukcije, a vlasnici koji su na višim spratovima ne mare za podrumske prostorije. U izradi smo prijedloga za izmjenu Zakona o održavanju zgrada koji ćemo uputiti Narodnoj skupštini Republike Srpske – rekao je Petrović.
Još je veći problem život u stambenoj zgradi u kojoj nije formirana upravljačka struktura. Mada je zakon i u ovom slučaju jasan, da Skupština i Upravni odbor ZEV mora da bude formiran ili će biti imenovan prinudni upravnik, a stanari novčano kažnjeni, mnogi ga ignorišu godinama.
Preregistracija, pa pomoć
U Bijeljini je 240 zajednica etažnih vlasnika koje su registrovane u skladu sa zakonom, a oko 100 koje su registrovane pre 2011. godine i nisu preregistrovane što zahtijevaju važeći propisi.
Bez preregistracije ni ove zajednice, mada neke u praksi dobro funkcionišu, ne mogu ostvariti bilo kakva prava ni konkurisati za sufinansiranje investicionog održavanja na šta imaju pravo. Samo tri stambene zgrade u Bijeljini iskoristile su mogućnost sufinansiranja obnove fasade.
