U Gornjem Rakovcu, selu udaljenom desetak kilometara od Maglaja, osveštani su zvono i krstovi za novosagrađenu crkvu Rođenja Presvete Bogorodice. Svečanosti je prisustvovalo oko 700 vjernika maglajske, ali i susjednih parohija, nekadašnjih mještana Gornjeg Rakovca koji sada žive širom zemlje, ali i Švajcarske, Njemačke, Austrije…, piše “Dnevni avaz”.
I sada počinje neobičan kontekst ove vijesti za crkvu čija je gradnja započeta pred građanski rat a nastavljena u martu ove godine.
Crkva je izgrađena zahvaljujući dobrovoljnim prilozima i radu brojnih ljudi, prije svega Srba ali i Bošnjaka.
Nekadašnji mještani okupili su se u Zavičajno udruženje Gornjih Rakovčana – “Ognjište Rakovačko”.
“Sve što radimo, radimo iz ljubavi i u slavu Boga, crkve i naroda. Vlasti žele pomoći povratak, a mi moramo pokazati interesovanje. Siguran sam da će tako i biti”, rekao je Davor Vidaković, predsjednik Udruženja.
“Osim priloga nekadašnjih mještana, prilozi Bošnjaka pomogli su da se ova crkva izgradi i izgleda ovako lijepo. Hvala im svima”, kaže protonamjesnik Vladimir Kukić, paroh maglajski.
Vijest bi već ovime bila dovoljno neobična za bosansko-hercegovačke, ali i šire balkanske prilike, ali to nije sve. Crkva je, naime, sagrađena u selu u kome – niko ne živi.
U Gornjem Rakovcu nekada je živjelo nešto više od 400 domaćinstava. Danas ne živi niko. Rijetki su sada izgradili vikendice i dolaze ljeti. Na mjestu gdje je nekada bilo molitvište, vjernici su se decenijama okupljali druge nedjelje nakon Đurđevdana, na seoskoj slavi.
Na tom mestu 1988. godine počela je i gradnja crkve, a rat je prekinuo završetak radova. Mnogima je bilo čudno što se crkva gradi u selu u kojem ne živi niko, ali mještani su duhovno vezani za ovaj kraj.
“Prisilno živim u Doboju. Maštam da se vratim u svoj Rakovac. Dolazim često, napravio sam sebi vikendicu. Uskoro uvodim struju, onda ću dolaziti češće”, kroz suze je rekao Čedo Panić.
Izgradnji crkve podršku je dala i Misija OSCE-a u BiH, s ciljem povratka predratnih stanovnika na ovo područje.
