Mir, tišina, sunce… Sve miruje, samo velika rijeka teče. Tako ovih dana izgleda obala Drine u Janji kod Bijeljine. Ali, već za nekoliko dana stižu prve meraklije, da uz šum vode uživaju u pecanju i razgovoru s prijateljima. A potom dolazi dijaspora, roštilji, derneci, pa ljetnji festival… Biće veselo!
a obali Drine u Janji kod Bijeljine sezona još nije počela. Ali, rijetki šetači i ribolovci sigurno će se zaustaviti kraj ovog šarenog splava, koji prosto mami na druženje.
Splav je, još uvijek zaključan. Gazda Sead nije “kod kuće”, ali je ostavio broj mobilnog, pa ako se skupi ekipa…
I drugi splavovi i restorani i kafane na Drini još spavaju “zimski san”. Očekuje se da za vikend otvore vrata prvim gostima.
– Kod nas sve živne tek s proljeća, a ljeti je najzanimljivije. Kad počne Ljetnji festival glavna ulica u Janji se zatvara za saobraćaj i postaje šetalište, pravi korzo, kao u doba moje mladosti – priča Ramiza Bogaljević iz Janje.
I njene komšije se raduju proljeću i šetnjama, i u ćaršiji i uz Drinu. I dolasku rođaka i prijatelja iz dijaspore.
Na žalost, brojno stanje dijaspore se povećava. Iz ove idilične varošice, u kojoj žive Bošnjaci povratnici i Srbi izbjeglice, i danas, 28 godina nakon okončanja rata, ljudi odlaze.
Janjarcima je jedna od omiljenih destinacija Njemačka. Svjedoči o tome i bilbord pod nazivom “gastarbajter”, postavljen upravo na obali Drine, kojim se nudi pomoć u dobijanju radne vize u Njemačkoj. A sve je začinjeno stihom iz poznatog narodnjačkog hita: “put me zove, moram poći”…
Eto, nekog zove put, nekog Drina.
A s druge strane Drine, druga država – Srbija. Ko bi rekao da državna granica na Balkanu može biti ovako mirna, idilična i – šarena.
(SRPSKAINFO)
