Mira Šaula (65), babica koja je bila zaposlena u Univerzitetskom kliničkom centru RS u Banjaluci i koja je provela 44 godine pomažući da na svijet dođe oko 50.000 beba, dočekala je i dan da s odjela, odnosno iz smjene koju je odradila, ide u zasluženu penziju.
Ova babica kroz smijeh kaže da se osjeća kao da ne ide u penziju, već na godišnji odmor.
“Ja ovaj posao stvarno volim da radim, uvijek sam voljela i kad bih ponovo mogla da biram ponovo bih bila ovo što jesam”, kroz smijeh kaže Šaula.
Ona je nedavno bila oboljela od virusa korona, ležala je na Infektivnom odjeljenju, a nakon što se oporavila ubrzo se vratila na isti odjel i do posljednjeg radnog dana porađala trudnice zaražene virusom korona.
“Nakon što sam se oporavila vratila sam se ponovo na Infektivni odjel, odnosno svom poslu, i porađala sam trudnice zaražene virusom korona. Od mene to niko nije tražio, to je bila samo moja želja”, kazala je Šaula za “Nezavisne”.
Ističe i da je tokom prošlog rata u BiH dvije godine radila na Hirurgiji kao ispomoć, ali da joj ni to nije teško padalo.
Ipak, prema njenim riječima, došlo je vrijeme da nakon toliko godina ide u penziju.
“Čini mi se da imam snage da još radim, ali je došlo vrijeme da idem u penziju. Veoma mi je žao što napuštam moje dobre koleginice”, kazala je ona.
Njene dvije kćerke nastavile su porodičnu tradiciju, rade u UKC RS, ali su na drugim odjelima. Njih dvije s ponosom govore o majci, za koju kažu da je njihov uzor, a krenule su i njenim stopama…
“Ona je 44 godine bila babica, prošla je kroz razne situacije, prebolovala virus i ponovo se vratila svom poslu. Ništa je nije spriječilo da se posveti svom poslu i do posljednjeg radnog dana je porađala”, kazale su Mirine kćerke za “Nezavisne”.
Nenad Stevandić, zamjenik generalnog direktora UKC RS, kaže da je kroz ruke babice Mire prošlo nekoliko desetina hiljada djece.
“Mojih troje djece je prošlo kroz njene ruke i ko zna koliko djece u Banjaluci, a sigurno je riječ o više desetina hiljada poroda. Ona je sigurno dočekala oko 50.000 beba, što je veličina nekog manjeg grada”, kazao je Stevandić za “Nezavisne”.
Dodaje da Banjaluka vjerovatno ne pamti da su za 44 godine nečije ruke toliko radosti proizvele.
Ističe da su, kada su upoznali prve ginekologe, upoznali i sestru Miru.
“Uvijek smo prvi muštuluk da je sve u redu dobijali od nje”, rekao je Stevandić.
U UKC RS, prema njegovim riječima, sada rade doktori koje je sestra Mira na svojim rukama donijela na svijet.
Aleksandra Kopanja, sestra koja s ovom babicom radi godinama, kaže da je od nje naučila mnogo toga.
“S Mirom je uvijek bilo divno raditi. Ona radi rame uz rame s mnogo mlađima, prošla je kroz mnogo situacije i, evo, upravo je iz smjene otišla u penziju”, kazala je Kopanja.
(InfoBijeljina)
