Svake godine, kada dođe maj, počinjem da trnem i strepim, jednostavno ne znam ni kuda idem ni šta radim, ali ono što najviše boli, nakon gotovo tri decenije, je to što za napad na kolonu u Tuzli, koja se mirno povlačila, još niko nije odgovarao.
Poručio je to i Radojica Ilić, koji je prije 27 godina preživio masakr u dijelu Tuzle koji se zvao Brčanska malta i podvukao da je žalosno to što pravda do danas nije istjerana na vidjelo.
Muslimanske snage napale su 15. maja 1992. godine kolonu JNA u Tuzli, koja je trebalo da napusti BiH i pređe u Srbiju. Napad na 92. motorizovanu brigadu JNA, koja se u dogovoru sa vlastima Tuzle mirno povlačila iz kasarne “Husinska buna” sa oko 200 vozila i oko 600 starješina i vojnika, izveden je iz zasjede.
U zločinu, koji je direktno prenošen na televiziji, učestvovali su pripadnici MUP-a, Teritorijalne odbrane i “Zelenih beretki”.
Tokom mirnog povlačenja kolone ubijeno je 59 vojnika, a ranjeno ih je 44, među kojima su bili i regruti iz BiH.
– Osjećamo se poniženo zbog Tužilaštva BiH. Osjećamo se poniženima, jer pravda nije ugledala svjetlost dana. Iza nas je 27 godine žalosti i tuge i to je prevršilo svaku mjeru kada je riječ o pravosuđu BiH. Ogorčeni smo. Ima nas oko 90 invalida, 50 i više ubijenih, tako da porodice ni dan danas ne mogu da nađu riječi, jer niko nije odgovarao. Tuga, jad, žalost, šta se drugo može reći – ispričao je Ilić.
On je tokom napada na Tuzlansku kolonu pogođen sa više metaka u stomak i u ruke, a nakon toliko godina i svega što se moglo vidjeti kaže da je samo jedna stvar, uz istinu o događaju iz maja 1992. godine, jasna.
– Očigledno je da pravosuđe čeka da oni koji su krivi za masakr dočekaju prirodnu smrt, da ne bi niko odgovarao – rekao je Ilić, koji smatra da je politika debelo upletena u cijelu priču.
Bivši rukovodilac Posebnog odjeljenja za ratne zločine Tužilaštva BiH Dejvid Švendimen obustavio je u decembru 2009. godine istragu u slučaju “Tuzlanska kolona”, u kojem je bio osumnjičen tadašnji paravojno-policijski i politički vrh u Tuzli, a tu odluku je donio posljednjeg radnog dana koji je proveo u Tužilaštvu BiH. Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske je nedugo zatim uputilo prigovor na tu odluku, ali ni to nije urodilo plodom.
Zbog nepodizanja optužnice u BiH za zločine nad vojnicima JNA sudilo se samo ratnom šefu policije u Tuzli Iliji Jurišiću, kojeg je Specijalni sud u Beogradu u decembru 2013. godine osudio na 12 godina zatvora zbog napada, ali je pravosnažnom presudom oslobođen. Prema nekim navodima, predmet “Tuzlanska kolona” je “rasparčan” i dostavljen nižerangiranom tuzlanskom Kantonalnom tužilaštvu.
U Bijeljini će sdanas povodom godišnjice od masakra u Tuzlanskoj koloni biti služen parastos žrtvama i položeno cvijeće ispred Spomen-kosturnice na Gradskom groblju na Pučilama, a sinoć je održana prva projekcija dokumentarnog filma “Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda”, koji je organizovao Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica i Zavičajno udruženje Tuzlaka u Bijeljini.
Porodice ubijenih ni 27 godina nakon zločina muslimanskih snaga nemaju mogućnost da izgubljenim sinovima, očevima i braći odaju počast i prisluže svijeće na mjestu stradanja u Tuzli. U Tuzli se istovremeno 15. maj proslavlja kao Dan odbrane grada.
Svjedočenja
Član Zavičajnog udruženja Tuzlaka u Bijeljini pravoslavni vojni sveštenik Vaso Popović rekao je ranije da film “Tuzla – zločin bez kazne i egzodus srpskog naroda” u 80 minuta svjedoči o stradanju Srba u 20. vijeku na prostoru tuzlanske regije – u Prvom i Drugom svjetskom ratu i za vrijeme rata u BiH od 1992. do 1995. godine. Popis stanovništva iz 2013. godine, kaže, pokazuje da je broj Srba u tuzlanskoj regiji sveden na statističku grešku, a tu ih je živjelo 80.000 do rata.
Izvor: glassrpske.com
