Dragan Gardović, sin Nikole Gardovića mučki ubijenog 1. marta 1992. godine u Sarajevu, rekao je za Srnu da za Gardoviće, ali i sve Srbe u Republici Srpskoj ovaj datum predstavlja tužan dan za pomen i sjećanje, a da je žalosno što se u FBiH slavi kao nekakav praznik.
Dragan je naglasio da Gardovići danas neće otići na sarajevsko groblje Bare da tamo njegovom ocu prisluže svijeće za pokoj duše, već će to učiniti širom svijeta, gdje ih je život razasuo.
-Majka Jelena živi u Beogradu, kao i brat Jovan. Sestra Nada je u Bijeljini, Arsenije je u Stokholmu, a najmlađi Milan u Malmeu. Tužno je da ne možemo otići baš taj dan jer, iako su prošle 32 godine, nikada ne znaš kakvih ljudi ima – rekao je Dragan, koji danas živi u Zvorniku.
On je na očevom grobu bio prošle godine u julu i sa njim su prvi put bili kćerka i sin da djedu prisluže svijeću.
-Iza Nikole ostalo je nas petoro djece, 17 unuka i 21 praunuče. Gardovići su nadživjeli pucanj u Sarajevu – poručio je Dragan.
On je napomenuo da je Nikola Gardović u Sarajevo početkom šezdesetih godina prošlog vijeka došao iz Rudog, da je radio u smjenama u Fabrici “Vaso Miskin”, ali i u crkvi, pa su ga svi zvali Pop.
-Učio nas je da budemo dobri ljudi, čemu mi sad učimo našu djecu. Sve su nam dali. Njega su zvali Pop, pa nije čudo što su moja tri brata sveštenici, a i zet nam je bio sveštenik – naveo je Dragan Gardović, koji je iz prošlog rata izašao kao invalid i radi u zvorničkom “Mlinu”.
Prisjećajući se kobnog 1. marta 1992. godine, Dragan je naveo da su ubice njegovog oca u stvari pucale u njega jer je držao srpsku zastavu.
-Poslije su rekli da je to bila zastava SDS-a. Lagali su, bila je to crkvena zastava sa krstom i četiri slova „S“. Prva dva pucnja bila su u mene jer sam ja držao zastavu. Kuda su prošli, ne znam. Rasim Delalić Ćelo je pucao i ubio mog oca, Šabović je ranio mog pokojnog zeta u nogu, treći je bio samo saučesnik – posvjedočio je Dragan Gardović.
On je naglasio da su Srbi u Sarajevu tada bili uznemireni jer su znali da muslimani pripremaju referendum.
Ubistvo
U Sarajevu je 1. marta 1992. godine ubijen srpski svat Nikola Gardović, a ranjen pravoslavni sveštenik Radenko Mirović, dok su ubice, koje muslimanska vlast u Sarajevu nije ni pokušala da pravično kazni, spalile srpsku zastavu.
Protiv Nikolinog ubice Rasima Delalića Ćele tek početkom 2006. godine Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu pokrenulo je sudski proces, koji nikada nije okončan, jer je ubijen 2008. godine u tom gradu.
Osim Delalića, koji je naknadno priznao da je ubio Gardovića, svjedoci su kao napadače prepoznali i Suada Šabanovića iz Zvornika i Muhameda Švrakića iz Sarajeva, koji je sin osnivača zloglasnih “Zelenih beretki” Emina Švrakića.
Četvrti napadač bio je Taib Torlaković, koji je kao i Ćelo, nakon rata ubijen u mafijaškom obračunu u Sarajevu.
Tog 1. marta, u 14.30 časova, u Crkvi Svetog Preobraženja u Novom Sarajevu obavljeno je vjenčanje Milana Gardovića i Dijane Tambur.
Svadbeni ručak bio je organizovan u Domu Svete velikomučenice Tekle, u Staroj pravoslavnoj crkvi na Baščaršiji.
Nakon vjenčanja, stotinak svatova u koloni od petnaestak automobila uputilo se u Dom, udaljen oko sedam kilometara.
Pošto ispred Stare crkve nema parkinga, kolona je stala na 150-200 metara dalje – kod Vijećnice, gdje su ostavljeni automobili, a svatovi su krenuli pješke.
Prema svjedočenjima svatova i očevidaca, iz pješačke zone na Baščaršiji, do svatova se dovezao bijeli “golf” u kojem su bila četvorica sarajevskih kriminalaca, a među njima i ozloglašeni Ćelo. Oni su izašli iz vozila i pokušali da barjaktarima oduzmu srpske zastave.
Došlo je do komešanja, poslije čega su dvojica zapucala i ranila srpske svatove Mirovića i Gardovića, koji je preminuo nekoliko minuta kasnije u kolima Hitne pomoći.
Poslije zločina koji su kod Doma Svete Tekle i Stare crkve na Baščaršiji izvršili ljudi sarajevskog kriminalca Ramiza Delalića Ćele, porodica Gardović morala je da se odseli iz Sarajeva.
U dijelu FBiH sa većinskim bošnjačkim stanovništvom 1. mart se obilježava kao takozvani dan nezavisnosti BiH, jer je tada održan nelegalni referendum o nezavisnosti i otcjepljenju BiH od SFRJ. Srbi u Republici Srpskoj 1. mart pamte po ubistvu srpskog svata u Sarajevu, što je bio i okidač za početak ratnih sukoba.
Ovaj tragični datum u Republici Srpskoj se ne praznuje, već 21. novembar – dan kada je u američkoj vazduhopolovnoj bazi Rajt Peterson kod Dejtona parafiran Opšti okvirni sporazum za mir u BiH, koji je obilježio kraj građanskog rata u BiH.
(GLAS SRPSKE)
