Ismail Zulfić iz Zenice je rođen bez ruku, ali to ga nije spriječilo da ovlada mnogim vještinama i da pokaže i dokaže da je i nemoguće moguće.
Mali Ismail rođen je bez ruku, a prsti na jednoj nozi potpuno su mu spojeni, međutim, to ga nije spriječilo, a ni danas ga ne sprečava, da živi kao i svako dijete. Osim što je naučio da crta i piše, rukuje komjuterom i telefonom, Ismail i skija i pliva. A uz to redovno osvaja i medalje.
Do prije nekoliko godina kada se pojavio u čuvenoj emisiji “Kvadratura kruga” ovaj hrabri dječak imao je čak 39 medalja. Njihov broj se sada povećao, pa je nakon posljednje, koju je osvojio prije nekoliko nedjelja, u svojoj školi dočekan uz gromoglasni aplauz svih učenika.
Ismail je u martu ove godine osvojio bronzanu medalju na paraplivačkom Svjetskom prvenstvu u plivanju, a njegovi drugari iz škole učinili su taj uspjeh još posebnijim.
“Krio sam se iza stuba i plakao kad je pobijedio”
– Za Ismaila nema prepreka, niti granica – rekao je svojevremeno Ismet, otac ovog mališana koga, osim nevjerovatne energije, krase ogromna srčanost, nevjerovatna volja i upornost, ali i osmijeh koji ne skida sa lica.
Da nauči da piše trebalo mu je samo dva mjeseca, a iz škole su rekli da su dijete primili objeručke i rado.
Djeca su ga prihvatila kao sebi ravnoga, a pomoć drugara ne izostaje.
– Svakog dana jedan učenik je bio zadužen da mu pomogne. Djeca su to doživjela kao čast – rekli su iz škole.
Ipak, Ismailov put do prihvatanja i uklopljavanja u kolektiv nije bio mnogo lak. Kako je njegov otac svojevremeno pričao, najmanje pet vrtića ga je odbilo, uz izgovor da ne rade “sa takvom djecom”.
– Kao roditelji željeli smo da pliva zbog zdravlja, ne zbog ovoga što je danas. Međutim, u početku smo imali problem jer je imao fobiju od vode – kaže otac.
Trener nije odustajao. Našao je način da Ismaila uvede u bazen, a kako je rekao – čim je ušao, bilo je genijalno. Takmičenje je uslijedilo već poslije samo par mjeseci.
– Djeca su navijala za njega. Ja sam se sakrio iza stuba i počeo sam da plačem – rekao je trener Amel Kapo, kome je Ismailov uspjeh bio san od samog početka.
Poslije ovoga ređali su se samo uspjesi i priznanja.
– Kad porastem volio bih da budem trener plivanja, sve mogu raditi – rekao je u Kvadraturi kruga ovaj mališan iz Zenice.
Ima samo jednu želju
Njegova majka Emina svojevremeno je ispričaka za Avaz kako je izgledalo kada je na svijet došao mali Ismail.
– Nisam imala snage ni da govorim, a oni su me zasipali pitanjima. Shvatila sam da se nešto dešava. Slučajno sam se okrenula i, kada sam vidjela da kupaju moje dijete držeći ga za noge, jer nije imao ruke, doživjela sam šok – rekla je tada Emina.
Danas ovi preponosni roditelji kažu da nije uvijek bilo lako.
– Tražio je od mene i muža da mu damo svoje ruke, da vidi kako to izgleda kada se imaju ruke. To su bili najteži trenuci u našim životima, kada bi nas upitao hoće li mu ikada narasti ruke ili kada je tražio da mu damo svoje ruke da i on nas zagrli – ispričala je ona tom prilikom, prenosi Blic.
Ismail se danas takmiči i sa starijima od sebe, a kako je nedavno je na pitanje voditelja sa Face TV da li ima neku želju, jednostavno odgovorio: “Da imam ruke”.
(SRPSKAINFO)
