Bez ostanka mladih u Republici Srpskoj, nema ni opstanka našeg naroda.
Primjetno je da nam natalitet opada, a da bi u Srpskoj došlo do porasta broja stanovnika, svaki bračni par trebalo bi da ima barem troje djece. Da li je to u ovoj situaciji moguće?
Osvrnemo li se oko sebe, vidjećemo da je u našem okruženju sve više starih i nemoćnih, onih koji su dovoljno dali za svoju otadžbinu i svoje porodice kroz svoj vijek i od kojih ne možemo i ne smijemo više da tražimo. S druge strane, mladi, školovani, vrijedni ljudi pakuju kofere i u inostranstvu zasnivaju porodice, tamo se školuju, rade, žive i na taj način doprinose tuđoj zemlji. Dođu jednom ili dvaput godišnje u rodni kraj, pomognu rodbini, ali to nije dugoročna korist.
Pohvalna, ali nedovoljna mjera jeste predizborna novčana pomoć mladima u iznosu od 100 КM. To neće zadržati mlade u zemlji niti podići natalitet. Stoga naknade porodiljama i naknade za drugo i trećerođeno dijete moraju biti povećane sa simboličnog iznosa na iznos dostojan za zdrav život djeteta. Još važnije, ne smije se po tom osnovu praviti razlika među djecom, sva su nam djeca jednako važna i zaslužuju podjednako, bez obzira na to da li su prvi, treći ili peti.
Potrebno je, u trenutku kad su budžeti puniji nego ikad, pronaći dodatna sredstva za pronatalitetnu politiku.
Za sve one koji pokreću proizvodnju i zapošljavaju mlade i ljude srednjih godina potrebne su dodatne podsticajne mjere koje će biti vjetar u leđa, kako poslodavcu, tako i radniku.
Pozitivan primjer pruža grad Doboj, koji je ostanak mladih stimulisao davanjem stotinu stanova uz minimalne rate i kamate.
Program socijalnog stanovanja omogućio bi mladima ostanak u otadžbini, u kojoj mogu da rade, zarade i pristojno žive.
Pravim mjerama mladima omogućavamo svjetlo na kraju tunela, odnosno bolju budućnost u odnosu na stanje u kojem se trenutno nalaze BiH i Republika Srpska – rekao je odbornik u Skupštini grada Bijeljina Cvijetin Lukić.
(mojabijeljina.com)
