Lazar Nestorović ruši predrasude o tome da je nemoguće živjeti od rada na selu. U semberskoj ravnici ovaj mladić je ponikao, stasavao, nemajući ni jednog trenutka dilemu da li da ode ili da ostane na porodičnom imanju.
Krenuvši očevim stopama, Lazar Nestorović je već sa šest godina vozio traktor i znao sve oko ratarske mehanizacije. Danas, sa nepunih 18 godina i dalje je sušta suprotnost većini mladih, jer sve teške poslove obavlja sa puno ljubavi i pažnje, i kao takav, postao je desna ruka na porodičnom imanju.
Proljeće i jesen, godišnja su doba kada na selu ima najviše posla. Ipak ni zimi se ne sjedi skrštenih ruku… Duže noći, kraći dani, ali vrijedni domaćini stižu sve da porade, uvjerava nas Lazar.
I danas važi pravilo da je seljački hljeb sa devet kora, ali Lazar kaže da je i pored svih teškoća, život na selu ispunjen.
Nema čovjeka da ne voli svoje rodno ognjište i zavičaj iz kojeg je ponikao, a za selo Brodac mladi Nestorović je vezan poput trske sa potokom ili smole uz borovu koru…
Slučajno ili namjerno, ovaj mladi Bročanin izabrao je zanimanje poljoprivredni tehničar, a kroz školovanje uspio je da dopuni znanje stečeno u praksi. Ali tvrdi da na opstanak poljoprivrede, ne utiče samo interesovanje i sposobnost proizvođača.
Uz mnogo truda i znoja, ovaj mladić ističe sve prednosti seoskog života, osim zdrave hrane i čistog vazduha, za njega je bitna bliskost sa porodicom i komšijama, te rano stečene radne navike koje će mu biti od velike koristi u životu.
(Bntv)
