Tucindan je narodni praznik koji se obilježava dva dana pred Božić, odnosno dan pred Badnji dan, a običaji nalažu da baš danas treba spremiti pečenicu za Božić.
Praznik je nazvan Tucindan jer se nekada prase ili jagnje “tuklo”, odnosno udaralo krupicom soli ili ušicama od sjekire, pa se onda, tako ubijeno ili ošamućeno, klalo i redilo.
Taj običaj je ostao iz prethrišćanskih, mnogobožačkih vremena i povezan je sa prinošenjem žrtve, ali ga je pravoslavna crkva prihvatila i blagoslovila, jer poslije šestonedeljnog božićnog posta jača hrana dobro dođe.
Živina nikako na trpezi
Za pečenicu koja se nekada nazivala “božnjićara” obično se kolje mlado svinjče ili jagnje, a ima ljudi koji zakolju i ćurku, gusku ili kokošku. Međutim, živina se u mnogim krajevima nikako ne sme naći na božićnoj trpezi zbog verovanja da je ona simbol “nazadovanja i rasturanja kuće” jer “kljuca i baca zemlju iza sebe”.
Ukoliko se negdje kolje za supu, obavezno se odmah bacaju glava i noge. Pečenica koja se sprema za Božić doprinosi sreći i blagostanju kuće u kojoj se kolje. Svinjče ili ovca ubijaju se do podneva, dok dan ne napreduje, a na mjestu gdje će biti ubijene prethodno se položi slama.
Ne tući djecu
Nekada su se djeca “koja to zasluže” i kažnjavala i tukla na Tucindan, ali poslije toga ne, jer bi, po vjerovanju, na mjestu udarca iskočili čirevi. U nekim mjestima severnog Banata se održao taj običaj, pa roditelji simbolično “tuku” djecu da bi bila poslušna. Neki drugi izvori navode da se na Tucindan djeca ne smiju tući, upravo zato što im mogu izaći čirevi.
Spremanje kuće
Od Tucindana počinje i spremanje kuće za Božić. Domaćica priprema brašno za miješenje, posudu sa zrnevljem žita, menja slamu u gnezdima za živinu, pribavlja suve šljive, smokve, orahe, novčiće i bombone koje će na Badnje veče prosuti po slami rasutoj u kući, a koje će djeca pokupiti pijučući. Na taj dan, prema vjerovanju, ništa se ne sme davati, niti iznositi iz kuće, ali je zato tada neophodno vratiti sve dugove, da domaćin ne bi bio dužan do sljedećeg Božića.
U pojedinim krajevima Srbije na Tucindan se večera na podu, nikako za stolom, i glava kuće mora sjediti okrenuta prema istoku. Prvo se postavljaju so i bijeli luk, a onda hljeb, pasulj, kupus, riba i ostala posna hrana.
Sječenje pečenice
Pečenica bi trebalo da bude bela, bez belega i telesnog nedostatka, a peče se na Badnji dan i uveče se unosi u kuću. Od pečenice za Božić domaćin prvo seče levu plećku, u nekim krajevima i glavu, deo od rebara i srce. Srce se iseče na onoliko delova koliko ima ukućana i svaki član porodice prvo pojede parče srca. Negde se u pečenicu stavljaju jabuka i beli luk i to svi ukućani uzimaju pre ručka.
Narodna vjerovanja
– Žito neće roditi ako ugine krme određeno za pečenicu.
– U nekim mjestima se krvlju zaklane životinje namaže kukuruz, pa to zrnevlje služi kao lijek za životinje i ljude.
– U pečenicu stavljaju jabuku ili dunju, kojom se na Božić omrse radi dobrog zdravlja ili je čuvaju kao lijek. l Njuška, u čiju se ljekovitu moć vjerovalo, kao i plećka i vilica čuvaju se na tavanu jer se vjeruje da je za njih vezana duša žrtvovane životinje.
– Kosti pečenice se ne rasturaju do Bogojavljenja, da se ne bi svinje rasturile.
(Infobijeljina)
