Portal Moja Bijeljina u narednom periodu predstavljaće ličnosti koji su ostavili trag u Bijeljini, kako u sportskom, kulturnom, političkom tako i društvenom životu.
Šesta osoba koju predstavljamo je Siniša Pajić.
1. Kako biste opisali sebe u nekoliko rečenica?
Siniša Pajić, rođen 1987. godine u Bijeljini. Profesor solo pjevanja, muzički izvođač, predsjednik Udruženja građana „Muzički umjetnici Semberije“… ili kraće rečeno muzički umjetnik.
Malo ko zna da je moja prva ljubav ustvari harmonika. Uporedo sa redovnom osnovnom školom pohađam i muzičku školu gdje učim da sviram harmoniku i nastavljam dalje školovanje na tom smjeru. Pjevanjem sam se „zatrovao“ krajem srednje muzičke škole, nakon koje sam pored odsjeka za harmoniku na Akademiji umjetnosti upisao i studije solo pjevanja kod profesorice Radmile Smiljanić. U stvari, tek se tu počinjem ozbiljnije baviti pjevanjem i harmoniku stavljam u drugi plan. Još kao student sam počeo da radim kao demonstrator na Akademiji umjetnosti Slobomir P Univerziteta, a zatim i kao asistent. Od 2010. godine se bavim pedagoškim radom kao profesor pjevanja u Muzičkoj školi „Stevan Stojanović Mokranjac“. Učenici me uvijek iznova oduševljavaju i pune pozitivnom energijom, svako je individua za sebe i svakom prilazim na drugačiji način.
Poslednjih godina posvetio sam se organizaciji kvalitetnih muzičkih događaja kroz Udruženje građana „Muzički umjetnici Semberije“. Organizovali smo Internacionalni festival muzike „Primavera“ koji je za kratko vrijeme postao veoma cijenjen i hvaljen od strane učesnika, a doveli smo i Banjalučku filharmoniju, Simfonijski orkestar Radio Televizije Srbije i Beogradsku filharmoniju i stavili naš grad u centar kulturnih dešavanja u regionu. Kako sam se malo više posvetio ovakvim stvarima upisao sam i studije ekonomije koje uspješno privodim kraju kao i master studije pjevanja na Univerzitetu u Kragujevcu.
Pored svega ovoga i povremenih koncertnih nastupa, trudim se da povremeno organizujem i jedan koncert sa svojim prijateljima za bijeljinsku publiku.
2. Po Vašem mišljenju, koja je formula za uspjeh?
Svakodnevnim radom, zalaganjem, usavršavanjem, nesebičnim davanjem želim da opravdam sopstvena očekivanja i usrećim ljude oko sebe. Time se ja vodim i to savjetujem i moje učenike. Uspjeh ne znači svakome isto te ga je i teško definisati. Nekome je to materijalna dobit, status, nekome unutrašnji mir, dok većina svoje uspjehe mjeri po tuđim uspjesima i standardima…
3. Da možete, šta biste prvo promjenili u našem gradu?
Odnos prema ljudima koji se bave umjetnošću mogao bi da bude mnogo bolji – da im se da više prostora i da se finansijska situacija malo popravi. Vratiti kulturi pravu vrijednost, više raditi na popularizaciji ne samo klasične muzike nego uopšte kvalitetnijeg zvuka. Nadam se da će se rekonstrukcijom Sokolskog doma situacija malo popraviti, a i da će grad nabaviti i prvi koncertni klavir..
4. Šta smatrate svojim najvećim uspjehom, a šta neuspjehom?
Privatno, najvećim uspjehom svakako smatram svoju ćerkicu Aleksandru i to je nešto što se ne može mjeriti ni sa čim i što me čini i najsrećnijim čovjekom.
Naravno, lijep je osjećaj kada to što radite neko sagleda, procjeni i nagradi. Do sada sam osvojio veliki broj priznanja i nagrada na domaćim i inostranim takmičenjimaa, a taj „trend“ nastavljaju i moji učenici te nižu nagrade na takmičenjima. Mada, obzirom na moje godine, mislim da je još rano da govorim o tome, jer moje vrijeme tek dolazi.
Kao neuspjeh bih naveo više nešto što je možda propuštena prilika nego sam neuspjeh jer je bio moj izbor da odbijem nekoliko inostranih ponuda. Izabrao sam porodicu, prijatelje i svoj grad da ostanem ovdje i doprinesem razvoju muzičkog i kulturnog života Bijeljine i stvaranju temelja za bolju i ljepšu budućnost naše djece.
5. Šta biste poručili za kraj?
Mogu da kažem da sam srećan čovek jer se bavim profesijom koju volim i kroz koju sam sebe upoznao. Radite ono što mnogo volite i što vas čini živim. Kada to nađete i ako ste i dobri u tome vjerovatno ćete i uspjeh brže postići.
Izvor: MojaBijeljina.com
