Nezavisni izvještaj, sastavljen krajem prošle godine na zahtjev glavnog sekretara UN, upozorava da postoji “vrlo realna prijetnja” pandemije
Kako tada izvješteno, ona bi mogla da preplavi svijet i usmrti do 80 miliona ljudi, prenosi Indeks.
Smrtonosni patogen koji se širi vazduhom po svijetu, stoji u izvještaju, mogao bi da izbriše gotovo pet odsto globalne ekonomije, a mi na to nismo spremni, piše u septembru prošle godine za Forin polisi Lori Garet, dobitnik Pulicerove nagrade za naučno novinarstvo.
Ovu zloslutnu analizu sastavio je nezavisni panel, Global Preparedness Monitoring Board (GPMB), koji je okupljen prošle godine na zahtjev Kancelarije glavnog sekretara UN-a, uz potporu Svjetske banke i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Supredsjedavajući su bivša čelnica WHO-a i bivša norveška premijerka Gro Harlem Brundtland i glavni sekretear međunarodne organizacije društava Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca Elhadj As Sy. GPMB je naručio stručne studije i oštro napao političko, finansijsko i logističko stanje spremnosti na pandemiju.
“Pripremljenost sputava manjak kontinuirane političke volje na svim razinama. Iako međunarodni lideri reaguju na zdravstvene krize kad su strah i panika dovoljno jaki, većina zemalja ne posvećuje dosljednu energiju i resurse potrebne kako bi se spriječilo da epidemije ne prerastu u katastrofu”, stoji u izvještaju.
“Bez namjere da omalovažavam GPMB-ove napore, nažalost, moram reći da je temeljna poruka poslata već mnogo puta, s vrlo slabo uočljivim učinkom na gluve političke vođe, finansijska poduzeća ili multinacionalne institucije. Nema razloga misliti da će ovaj put biti išta drugačije. Teško je znati što bi, osim zaista razorne pandemije ubojitog gripa ili nekog trenutno nepoznatog mikroba, moglo motivisati globalne vođe da mikroskopsku prijetnju shvate ozbiljno”, piše Garret u svom tekstu.
Bolesti kao prijetnja nacionalnoj sigurnosti
U maju 1989. godine nobelovac Džošua Lederberg okupio je kolege nobelovce i skupinu izvanrednih lovaca na viruse na trodnevnom sastanku u Vašingtonu kako bi razmotrili tada smjelu hipotezu da moderna medicina nije iskorjenila viruse, nego se zapravo šire svijetom po životinjama i ljudima, često u ranije nezabilježenim oblicima. Uz sve više putovanja avionima, to znači da se bolest ubrzo nakon pojave na nekoj opskurnoj lokaciji može proširiti na velike gradove te širom svijeta.
U to vrijeme epidemija HIV/AIDS-a privukla je kolektivnu pažnju. Ako neizlječivi virus može da odnese milione života, kakve bi još prijetnje mogle da vrebaju? Tokom tog okupljanja osjećalo se kako tenzije rastu iz sata u sat, kako je rasla količina dokaza koji podupiru ovu hipotezu.
Medicinski institut Nacionalne akademije nauka bio je toliko uzdrman od sastanka da se okrenuo svim mikrobiološkim prijetnjama i 1992. godine objavio poziv na oružje – izvještaj koji je izazvau interes tadašnjeg američkog predsjednika Bila Klintona i podstakao ga da 1996. godine formalno klasificira pojavu bolesti kao prijetnju nacionalnoj sigurnosti.
Godine 1994. Garrett je objavio knjigu The Coming Plague: Newly Emerging Diseases in a World Out of Balance (Nadolazeća kuga: Novonastale bolesti u neuravnoteženom svijetu), u kojoj tvrdi da ljudske intervencije u globalnom okruženju, praćene ponašanjem koje potiče širenje mikroba između ljudi i sa životinja na ljude, jamči globalnu pojavu epidemija, pa čak i enormnih pandemija.
Njegova knjiga “Izdaja povjerenja: Kolaps globalnog javnog zdravstva” pokazala je da su pojave bolesti potpomognute nestručnim zdravstvenim sistemima, ljudskim ponašanjem i potpunim izostankom konzistentne političke i finansijske potpore sistemu za borbi protiv bolesti širom svijeta.
Šta se promijenilo?
Ogroman broj dosad nepoznatih virusa, poput onoga koji je 2003. godine izazvao epidemiju teškog akutnog respiratornog sindroma (SARS), uzrokovao je smrt ljudi i životinja širom svijeta. U samo sedam godina, od 2011. do 2018., SZO se borio sa 1483 epidemije. Troškovi suzbijanja takođe su se povećali, sudeći prema GPMB-ovoj studiji koju je naručila Svjetska banka.
Epidemija SARS-a 2003. godine koštala je globalnu ekonomiju 40 milijardi dolara, trošak epidemije svinjskog gripa 2009. godine dosegnuo je 50 milijardi dolara, a cijena epidemije ebole u zapadnoj Africi bila je gotovo 53 milijarde dolara. Pandemija gripa kakva se pojavila 1918. godine danas bi svjetsku ekonomiju koštala tri triliona dolara ili oko 4,8 posto globalnog BNP-a.
Ekonomski gledano, bogatije nacije pokazale su se otpornijima na nedavne pojave bolesti, a GPMB predviđa da bi zemlje kao što su SAD ili Njemačka mogle proći kroz razornu epidemiju s gubitkom BNP-a manjim od 0,5 posto. Međutim, siromašnije nacije, od Indije i Rusije do zemalja centralne Afrike, mogle bi u istoj hipotetskoj epidemiji izgubiti i do dva posto BNP-a. Epidemija ebole u zapadnoj Africi koštala je pogođene zemlje, Liberiju, Sierra Leone i Gvineju, oko 2,8 milijardi dolara, a BNP Sierra Leonea potonuo je 2015. godine za 20 posto. A rizici su sve veći.
Klimatske promjene pogoduju epidemijama
Klimatske promjene pogoduju epidemijama, zato što porast temperature i vlage podstiče rast populacije komaraca koji prenose bolesti, pogoduje da se vodene površine guše pod toksičnim algama, da bolnice i poljoprivredne površine budu pune smrtonosnih gljivica te da se mijenjaju migracijske navike ptica i drugih životinja, što mikrobe dovodi u nova područja.
Razmotrimo događaje od septembra prošle godine, na primjer. Misteriozna eksplozija u laboratorijskom kompleksu iz sovjetskog doba u blizini Novosibirska u Rusiji izazvala je zabrinutost zbog virusa malih boginja i drugih bolesti koji se čuvaju u tamošnjim hladnjacima. Ruska laboratorija, poznata kao vektor, nekada je bila jedna od nekoliko dobro čuvanih centara za istraživanje patogena u svijetu, ali danas postoji više od 1000 laboratorija biosigurnosnog nivoa 3 i 4 u kojima se čuvaju i proučavaju smrtonosni mikrobi. Mnoge od tih ustanova imale su problema sa sigurnošću.
Australijski grip H3N2 prošlog proljeća se širio kontinentom i brojem slučajeva i hospitalizacija postao najveća epidemija u nedavnoj povijesti zemlje. Ukupno je oboljelo 279.326 Australijanaca.
Prema podacima Panameričke zdravstvene organizacije, više od 2.384.029 ljudi u Latinskoj Americi i Karibima oboljelo je od denga virusne infekcije prošle jeseni. Takozvana gljivica TR4 odjednom je napala banane širom Srednje Amerike i potom se pojavila i u Australiji te izazvala zabrinutost zbog propasti plodova.
Afrička epidemija svinjske groznice koja je započela u Kini krajem 2018. godine i proširila se po Aziji stigla je i do Filipina. Desetine hiljada svinja u regiji umrle su zbog neizlječive i obično smrtonosne bolesti.
Ebola u Kongu
GPMB kaže kako je epidemija ebole u Demokratskoj Republici Kongu primjer onoga što ne valja s trenutnom spremnošću na epidemije. Kad se prvi put pojavila, 1. avgusta 2018. godine, prema izvještaju GPMB-a, “temelji učinkovitog odgovora postavljeni su u prvih nekoliko dana nakon proglašenja epidemije. Odgovor u prvim nedjeljama avgusta bio je najbrži, najbolje opremljen i najbolje finansiran u istoriji odgovora na pojavu ebole.”
Ipak, uprkos tim naporima, epidemija se u Sjevernom Kivuu i Ituriji zadržala i proširila, u junu 2019. godine prešla je granicu i ušla u Ugandu te dosegnula Gomu, glavni grad pokrajine Sjeverni Kivu u julu 2019. Nakon više od godinu dana zabilježeno je 3000 slučajeva i 2000 smrtnih slučajeva. Reakciju na ebolu u DR Kongu bila je neuspješna i zato što je zdravstveni sistem ove zemlje u neredu, što se epidemija pojavila u ratnim zonama, što je sumnjičavo lokalno stanovništvo odbijalo potpuno sarađivati sa zdravstvenim vlastima te zato što donatori nisu dovoljno finansirali humanitarne potrebe pa su ljudi koji se bore s ebolom morali moliti za dolare i eure.
Budućnost izgleda još gore, zato što su u porastu mikrobi koji se šire vazdušnim putem, a tehnologija kojom se mijenjaju bakteriološki geni postala je brza, jednostavna, precizna i jeftina. Danas je moguće dati mikrobima sve vrste karakteristika ili ih čak stvoriti iz novog DNK. Bilo da se radi o slučajnom ispuštanju virusa ili namjernom širenju, nijedna nacija nema organizaciju i tehnologiju da zaustavi epidemiju kad klice jednom pobjegnu iz laboratorija.
Sedam mjera
GPMB je sastavio popis od sedam mjera koje bi se trebale implementirati širom svijeta kako bi se poboljšali izgledi čovječanstva u borbi s mikrobima. Svi su oni, u određenom obliku, poznati već godinama, pa čak i decenijama. Sve smo to već prošli.
“Sistemi za reakciju na epidemiju nisu dovoljni kako bismo se nosili s ogromnim učinkom, brzim širenjem i šokom po zdravstveni, socijalni i ekonomski sistem koji bi izazvala visoko smrtonosna pandemija, prirodna, slučajna ili namjerna. Nema dovoljno investicija u istraživanje i razvoj te planiranje inovativnog razvoja vakcina, proizvodnju širokog spektra antiviralnih proizvoda i odgovarajućih nefarmaceutskih intervencija. Troškovi kontrole epidemije potpuno bi nadmašili sadašnje mehanizme finansiranja hitne reakcije”, stoji u izveštaju GPMB-a.
Klintonova je administracija 1996. godine proglasila da su nove infektivne bolesti poput ebole i tuberkuloze otporne na lijekove te HIV/AIDS, a predstavljaju jedan od najvažnijih zdravstvenih i sigurnosnih izazova s kojima se suočava globalna zajednica te je predstavila plan od osam tačaka za poboljšanje spremnosti na pandemiju.
Specifičnosti su se možda promijenile, ali ton i preporuke u novom GPMB-ovu pandemijskom izvještaju su nevjerovatno slični, ako ne i hitniji. GPMB insistira na tome da je epidemije moguće kontrolisati i suzbijati ako čovječanstvo ima političku i finansijsku volju za to. Dosad je, međutim, čovječanstvo prijetnje izbacivalo iz svoje kolektivne svijesti ubrzo nakon prestanka epidemije.
Grip iz 1918. godine ubio je 50 do 100 miliona ljudi. A kuga je u 14. vijeku odnijela 60 posto evropske populacije, otprilike 50 miliona ljudi. Tokom svojih života nismo uspjeli zaustaviti HIV, koji je od pojave na globalnoj sceni 1981. godine pogodio 75 miliona ljudi, a 32 miliona usmrtio.
“Mi znamo da će se dogoditi još jedna strašna epidemija, možda ne tako velika kao grip iz 1918. ili kao kuga, ali svakako užasna. Ipak, vjerovatno će nam trebati puno više od stručnih izvještaja kako bismo mobilizovali ozbiljne kolektivne napore u sprečavanje i pripremu za katastrofu”, zaključio je Garet.
