Sanja je naizgled obična „djevojka iz komšiluka“ koja se ponašanjem ne izdvaja od svojih vršanja, ali prvi pogled jako često zna da zavara čovjeka. Ova dvadesetdvogodišnjakinja je ove godine u roku diplomirala na Fakultetu za poslovnu ekonomiju, na smjeru Marketing i menadžment sa prosjekom ocjena 10,00.
Porodica i prijatelji za nju kažu da je inteligentna, snalažljiva, svestrana, prerano sazrela i odrasla, a pored toga i veoma odgovorna i osoba koja ne odustaje lako i daje svoj maksimum u učenju, poslu, ali i u životu. Upravo sve to se odrazilo na njen dosadašnji uspjeh u školovanju, ali i na poslovnom planu, s obzirom da je od druge godine fakulteta, iako najmlađa u porodici, preuzela na sebe jako odgovorne poslove u porodičnoj firmi.
Nakon što je osnovnu i srednju školu završila kao vukovac, očekivanja okoline su bila da će studiranje nastaviti u nekom drugom gradu ili državi, međutim, ne ide baš uvijek onako kako čovjek planira.
„Ne mogu da kažem da nije postojao plan da studiranje nastavim negdje dalje od rodnog kraja, ali, kada sam završila srednju školu, mogu reći da se nisu složile sve kockice koje su trebale. Pored toga, suviše sam vezana za svoju porodicu da bih otišla da živim i studiram daleko od Bijeljine. Obično sve u životu stavim na tas i gledam šta tim dobijam, a šta gubim, tako da je tada prevagnulo da ostanem ovdje. Ne kajem se zbog te odluke i smatram da nisam pogriješila i da sam napravila dobar izbor“, rekla je za portal „Dešavanja u Bijeljini“ Ristićeva.
Privatni fakultet kao dobar izbor
Njena odluka vezana za fakultet je pala na „Sinergiju“. Još od prvog pomena izbora fakulteta, naišla je na loše komentare, jer na našim prostorima vlada mišljenje da privatni fakultet upisuju samo ljudi koji žele da na lak način dođu do diplome. Sanja ne dijeli njihovo mišljenje i, nakon diplomiranja na „Sinergiji“, ubijeđena je da je od početka bila u pravu.
„Kod nas se obično podrazumijeva da ćeš, ako ti je u srednjoj školi prosjek 5,00, upisati državni fakultet izvan Bijeljine, fakultet koji je na dobrom glasu. Ja sam se odlučila za privatni fakultet baš u Bijeljini, jer sam vidjela da je sve ono šta on nudi zapravo ono što ja želim. Željela sam da steknem znanje koje mogu kasnije da upotrijebim u praksi, a ne samo da imam diplomu kao parče papira koji kasnije ne mogu nigdje da primijenim“, iskrena je Sanja.
Stipendista Fondacije ”Milan Jelić”
Zahvaljujući svom radu, trudu i zalaganju, uspjela je da zaradi sve najviše ocjene i da i sebe i fakultet predstavi u najboljem svjetlu. Uspjela je da dobije prestižnu Jelićevu stipendiju, učestvuje na različitim poslovnim forumima, ali i da dobije poziv na prijem u Vladu RS.
„Smatram da, kad čovjek upiše nešto što voli, neće imati problem da polaže ispite. Na ocjene nikad nisam gledala kao na „obavezu“. Sve je to nekako išlo kao logičan slijed događaja – dam svoj maksimum, pripremam ispit i jednostavno dobijem ocjenu kao i svaku drugu. Prve godine sam konkurisala za Jelićevu stipendiju i, i pored prosjeka od 10,00, bila sam ispod crte za 0,03 boda. To je možda bio moj prvi neuspjeh i razmišljala sam da li da u drugoj godini uopšte konkurišem. Odlučila sam da ne odustajem, konkurisala sam, dobila stipendiju i bila sam prva na listi za društvene nauke. Tada smo svi koji smo prvi na listama u određenim oblastima, pozvani na prijem kod ministra Rajčevića u Vladu RS, gdje smo potpisivali ugovore o stipendiranju i pričali na temu problema u obrazovanje kod nas“, rekla je ova mlada djevojka.
Pored toga, Sanja je bila dva puta na Forumu stipendista Vlade RS, gdje je sa drugim stipendistima imala priliku da, prvi put sa Premijerkom, a drugi sa Predsjednicom RS priča na temu obrazovanja i budućnosti mladih u našoj državi. Ona ovo posmatra kao dobru praksu, jer država na taj način pokazuje da nije zaboravila na uspješne mlade ljude, već da i pored svih negativnih dešavanja, neko ipak stoji iza njih i daje im podršku.
Srećna je zbog svega što je doživjela za vrijeme studiranja, naročito ono o čemu studenti sanjaju, a pored porodice i prijatelja, fakultet joj je davao veliku podršku.
„Divan je osjećaj znati da, u vremenima u kojima se ne cijeni prava vrednost, zapravo postoji neko ko sve to ipak prepozna. Nekako je logično da najbliži budu uz vas kao najveća podrška i da budu ponosni na vaše uspjehe. Međutim, smatram da je svaki moj dobar rezultat i uspjeh, ustvari i uspjeh profesora i fakulteta, jer sve to studenti ne bi mogli postići bez njihovog angažovanja, a predstavljajući sebe u najboljem svjetlu, predstavljamo i njih. Fakultet me je predstavio na njihovom sajtu kao najuspješnijeg studenta i to svakako znači. Sve to što sam ja postigla može da postigne svaki student ukoliko se dovoljno potrudi i ako vjeruje u sebe“, objašnjava Ristićeva.
Master studije u Beogradu
Nakon završenih osnovnih studija, odlučila je da upiše master studije na Fakultetu organizacionih nauka u Beogradu i na taj način ipak iskusi i studiranje van Bijeljine.
„Ministarstvo za naučnotehnološki razvoj, visoko obrazovanje i informaciono društvo promovisalo je uspješne stipendiste objavljivanjem naših fotografija i biografija na društvene mreže. Nakon toga, lokalni portali i televizije su počeli da se zanimaju za nas, a to je dalje vodilo do raznih komentara od strana korisnika društvenih mreža. Bilo je tu pozitivnih komentara, ali i jako loših, gdje su ponižavali i mene i moje znanje i fakultet. To me je dodatno natjeralo da pokušam da upišem master studije na FON-u u Beogradu koji je priznat i jako poznat kako kod nas, tako i u svijetu. Položila sam prijemni sa maksimalnim brojem bodovima, upala na budžet i dokazala da sam na svom fakultetu ipak imala dobru osnovu i da apsolutno nema veze da li je u pitanju privatni ili državni fakultet, već kolika je volja studenta i njegova želja za učenjem, ali i spremnost profesora da pruže sve što je potrebno za dalji život“, ističe Sanja.
Sa beogradskog fakulteta nosi lijepe utiske. Ne može da nađe preveliku razliku između „Sinergije“ i FON-a kada su u pitanju uslovi studiranja i posvećenost profesora da prenesu znanje na studente.
„Ono što bih na sadašnjem fakultetu izdvojila kao odličnu praksu je to što imamo predavanja predstavnika velikih kompanija. Na predmetu „Budžet“ imali smo priliku da se upoznamo sa poslovanjem kompanija kao što su „Coca Cola“, Železnica Srbije i Roming grupa. Sa tim sam se susretala na različitim Poslovnim forumima na koje sam išla kao jedan od predstavnika svog fakulteta i smatram da bi to bila odlična ideja da se uvede i na našim fakultetima, jer se teorija i praksa često ne poklapaju. S druge strane, kao bitno na „Sinergiji“ bih izdvojila to što je obavezna praksa, jer studenti ne mogu da polažu diplomski rad ukoliko u četvrtoj godini ne odrade praksu kod kompanija koje imaju potpisan sporazum sa fakultetom“, naglašava Ristićeva.
Potrebno je boriti se za svoju budućnost
Budućim studentima poručuje da bez obzira na sve, upisuju ono što vole, jer će na taj način imati veću motivaciju za postizanjem boljih rezultata i samim tim i kreiranjem svoje bolje budućnosti.
„Koliko god teško vrijeme bilo, koliko god se susretali s vijestima da mladi odlaze iz zemlje, mislim da ovdje ipak ima budućnosti i da se uz ogroman trud može naći dobar posao ili uspjeti u svom biznisu. Mislim da naša omladina ne razmišlja pozitivno i da ne čini mnogo da pokrene sebe u onom pravom smjeru, ka stvaranju svjetlije budućnosti“, kaže Sanja.
Uvijek se trudila da pronalazi slobodno vrijeme za porodicu, prijatelje i hobije. Otkako je upisala master studije i počela skoro svakodnevno da živi na relaciji Bijeljina-Beograd, jako teško joj polazi za rukom da pronađe dovoljno slobodnog vremena da se posveti sportu, fitnesu i čitanju.
„Svaki dan imam predavanja, pored toga radim u porodičnoj firmi i jako mi je teško da sad bilo šta uklopim pored toga. Sve svoje slobodno vrijeme provodim sa porodicom i prijateljima, jer smatram da vrijeme prebrzo prolazi i da treba da ga iskoristimo na najkvalitetniji način – sa svojim najbližima. U posljednje vrijeme, kada uspijem da ugrabim malo slobodnog vremena, čitam, kako je mnogi nazivaju, popularnu psihologiju i svakako bih kao obavezno štivo preporučila „Budni u 5“, Robina Šarme. Sigurna sam da će čitaoci čitanjem te knjige steći mnoge dobre navike, a promijeniti one loše. Uspjela sam ponešto da usvojim, budim se ranije nego što sam to činila prije čitanja ove knjige, znači da ima napretka, još samo da sat pomjerim na 5 ujutru!“, kroz smijeh završava razgovor za portal „Dešavanja u Bijeljini“ ova mlada djevojka.
Izvor: desavanjaubijeljini.com
