„Najveći uspjeh u životu je svakako moja porodica. Prelijepo je podizati svoj djecu, u mom slučaju dva divna dječaka, Vuka i Veljka, zajedno sa suprugom Anom. To će vam na ovo pitanje sigurno reći svako od nas ko se ostvario u ulozi roditelja“, naveo je u intervjuu za Semberija info dr Igor Solaković.
1. Koja je to profesija kojom ste u mladosti priželjkivali da se bavite i koliko se ona razlikuje od onoga što vam je danas posao?
Kao dječak imao sam veliku želju da postanem pilot vojnih, borbenih aviona. Bio sam već krenuo putem ostvarenja te želje, ali je građanski rat u Bosni i Hercegovini početkom devedesetih godina prekinuo moje dječačke želje. Iskreno, studije na Učiteljskom fakultetu odabrao sam zbog nemogućnosti odlaska na studiranje van Bijeljine, kao što je to bio slučaj sa velikim brojem mojih vršnjaka u to vrijeme. Ubrzo sam zavolio rad sa djecom i mladima, nastavio sam i nakon osnovnih studija svoje školovanje i usavršavanje u oblasti obrazovanja i prosvjete, i danas veoma volim svoj posao. Rad sa djecom me ispunjava i čini da pozitivna i iskrena energija djece nosi i mene sa osmjehom kroz život.
2. Koja knjiga, film ili predstava su na Vas ostavili utisak posljednjih godina?
Od knjiga koje sam pročitao u posljednje vrijeme na mene je utisak ostavila knjiga „Bogati otac, siromašni otac“ od Roberta Kiosakija i Šeron Lehter, jer mi je pomogla da svoje znanje sagledam u širem društvenom kontekstu, stavim na raspolaganje široj zajednici, ali i u cilju ličnog poslovnog uspjeha. Ne gledam u većoj mjeri filmske sadržaje, ali kada su u pitanju manifestacije kulture veoma lijep utisak na mene je ostavilo prošlogodišnje gostovanje i koncert Simfonijskog orkestra RTS-a, pod dirigentskom palicom maestra Bojana Suđića.
3. Postoji li hobi ili neko drugo interesovanje kojem posvećujete slobodno vrijeme?
Svoje slobodno vrijeme nastojim što više da provedem sa svojom porodicom, u igri sa sinovima, te kao njihova podrška na sportskim takmičenjima, a nastojim da pronađem vremena i za svoje roditelje i uži krug prijatelja. Volontiram u jednom od šahovskih klubova u gradu iz želje da što više djece i mladih upozna ovu veliku igru, a pronađem vremena i za rekreaciju, trčanje i vožnju bicikla.
4. Šta bi, po Vašem mišljenju, trebalo unaprijediti u Bijejini?
Iako često možemo čuti od odgovornih stvaraoca lokalnih politika da je Bijeljina grad koji se najbrže razvija u regionu smatram da postoji još dosta toga što je potrebno unaprijediti u našem gradu. Ali, izdvojiću unaprijeđenje urbanističkog razvoja grada u smislu da imamo više zelenih površina, igrališta za djecu i mlade, sportskih terena, biciklističkih staza i pješačkih zona. Uži centar grada je potrebno zatvoriti za saobraćaj. Posebno je potrebno unaprijediti kulturu stanovanja i ekološku svijest svih građana kako bi grad bio čistiji i uredniji, a to je nešto što možemo postići vrlo lako, samo dobrom voljom svih nas i ličnim primjerom. Kao najveća novina u našem gradu za mene bi bilo da naš naredni gradonačelnik bude žena, jer žene posjeduju veći senzibilitet za okruženje oko sebe od nas muškaraca.
5. Kako Bijeljinu i Semberiju vidite u budućnosti?
Kao nepopravljivi optimista Bijeljinu u budućnosti vidim kao moderan grad, kao snažan ekonomski, univerzitetski, kulturni i sportski centar regije, ali, prije svega, kao poželjno mjesto za život i rad mladih, zasnivanje porodice, te miran porodični život.
