Kako piše “BBC”, da je riječ o nejasnom konceptu jasno pokazuje činjenica da je trgovina državljanstvom danas globalna industrija vrijedna 25 milijardi dolara, odnosno 22,8 milijardi evra.
Tradicionalna ideja o državljanstvu je zaostala. To je jedna od rijetkih stvari na svijetu koju još uvijek povezujemo sa krvnim srodstvom ili mjestom rođenja – smatra Kristian Kalin, švajcarski advokat i član uprave “Henley&Partners”, jednog od najvećih svjetskih aktera na tom brzorastućem tržištu. Oni zapravo pomažu bogatim pojedincima i njihovim porodicama da dobiju boravište ili državljanstvo u drugim zemljama.
“Sistem nije pošten jer ono gdje smo rođeni i ko nas je rodio nema veze s našim sposobnostima ili talentima nego čistom srećom. Zašto ne bi državljanstvo tretirali kao članstvo? Zašto bi bilo pogrešno primiti talentovane ljude koji će doprinijeti zemlji?”, dodao je Kalin kojem je već dan nadimak “Gospodin pasoš”.
Jedno od najvećih svjetskih tržišta državljanstva je Hong Kong, što ne čudi kada se u obzir uzme broj kineskih stanovnika. Sve više ima ih dva, a neki čak i po tri pasoša jer, kako je za “BBC” objasnio MJ, trgovac državljanstva u toj zemlji, “ne osjećaju se sigurnim u Kini i žele pristup Evropi i tamo da otvore bankovni račun, kupe nekretninu ili osnuju kompaniju”. Zapravo, veliki dio Azije, Rusije i Bliskog istoka priželjkuje državljanstvo neke od evropskih zemalja kako bi se mogli slobodno kretati i poslovati u svim državama članicama Evropske unije.
Stoga ne iznenađuje što je državljanstvo postalo kompetitivno svjetsko tržište, a za mnoge male ili ostrvske države, poput onih u Karibima, cijena njihovog pasoša iznosi otprilike 150.000 dolara.
Crna Gora svoje državljanstvo naplaćuje 350.000 dolara, 250.000 evra potrebno je investirati u razvojni program zemlje, dok prijavnica za državljanstvo košta dodatnih 100.000 evra. Onaj ko, ipak, želi portugalsko, špansko ili mađarsko državljanstvo, mora da kupi nekretninu ili državne obveznice, a to će ga stajati 350.000 evra u Portugalu, odnosno oko 500.000 evra u Španiji.
Oko 500.000 evra potrebno je potrošiti i za bugarsko državljanstvo, dok malteško košta gotovo miliona evra. Samo državljanstvo na Malti zapravo stoji 650.000 evra, no potrebno je imati i nekretninu vrijednu najmanje 350.000 evra i to punih pet godina. Ako je riječ o porodici, državljanstvo za supruga/u košta dodatnih 25.000 evra, a za nevjenčanu djecu od 18 do 25 godina i roditelje koji zavise o osobi koja se prijavljuje za malteško državljanstvo treba platiti još 50.000 evra po osobi.
Kipar, pak, kontinuirano mijenja cijene svog državljanstva. Samu prodaju pasoša ta je zemlja uvela 2012. kada je bila na rubu bankrota pa je državljanstvo po ubrzanom postupku dijelila za direktnu investiciju od deset miliona evra. Godinu dana kasnije ta se ostrvska država našla u velikom korupcijskom skandalu te su joj banke uzele strani (pretežno ruski) novac. Budući da je to za Kipar značilo još dublje finansijske probleme, vlada je spustila cijenu kiparskog pasoša na tri miliona evra vrijedno direktno ulaganje. Kasnije je cijena dodatno pala te je danas potrebno uložiti dva miliona evra i na kiparskoj teritoriji posjedovati nekretninu od barem 500.000 evra.
SAD svoje državljanstvo, kako navodi “BBC”, prodaje za poslovnu investiciju između 500.000 i milion dolara, odnosno 455.000 i 910.000 evra, i za stvaranje barem deset radnih mjesta. Radna mjesta su uslov i za austrijski pasoš. Preciznije, potrebna je “značajna direktna investicija” u kompaniju koja zapošljava ili joj kontinuirano raste izvoz, a uz ulaganje obvezni je i “izuzetni doprinos zemlji” poput razvoja novih tehnologija ili stvaranje velikog broja radnih mjesta.
