Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas, 20. januara slave Svetog Jovana Krstitelja (Jovanjdan), posljednjeg velikog proroka koji je ne samo najavio, već i vidio očekivanog mesiju.
Sveti Jovan je jedna od većih slava kod Srba, a kao i za svaku slavu, domaćice širom zemlje pažljivo pripremaju svoju trpezu. A da li će trpeza da bude mrsna ili posna zavisi od toga na koji dan pada ovaj praznik.
Jovan se zove Krstitelj, jer je, po vjerskom učenju, krstio Isusa Hrista, a Preteča zato što je najavljivao Hristov dolazak.
Sveti Jovan je primjer čvrste i nepokolebljive vjere, poštenja, odvažnosti i istinoljubivosti. To je i bio uzrok njegovog stradanja, jer je javno govorio o nemoralu i bludu cara Iroda, koji je živio u grijehu sa svojom snahom Irodijadom, majkom Salome. Jovan je ubijen za vrijeme kralja Judeje Iroda koji je naredio da se proroku odsječe glava.
Sveti Jovan se praznuje više puta u godini: 7. jula – Ivanjdan – rođenje Svetog Jovana, 11. septembra – Usekovanje glave i 6. oktobra kada se obilježava svetiteljevo začeće.
U narodu postoji običaj da se ljudi na Jovanjdan bratime i kume, jer se Jovan smatra uzorom karaktera i poštenja. Vjernici, bilo pravoslavci ili katolici, vrlo često daju Jovanovo ime svojoj djeci.
Jovan Krstitelj se smatra zaštitnikom pjevača, muzičara, krojača, kožara, krznara, vunara, remenara, gostioničara, nožara, brusača, zatvorenika, osuđenih na smrt, uzgajivača ptica, oboljelih od epilepsije, krštenika, Malte, Jordana i velikog broja gradova širom svijeta.
Bio je takve moralne čistote da se prije mogao nazvati anđelom, kako ga Sveto Pismo i naziva, nego smrtnikom.
Ovaj datum u kalendar je upisan crvenim slovom, što znači da ne treba raditi kućne, niti bilo koje druge poslove.
Za ovu slavu vezuje se običaj pranja ikone. Običaj pranja ikona podrazumijevao je da se na današnji dan ikone iznose iz kuće posle jutrenja na reku, ili bunar i da se umivaju. Ikone su se brisale krpom koja je pokvašena u vodi.
Mada je običaj odavno nestao, tada se vjerovalo se da će onoga ko ne umije ikonu stići kazna, te da će mu se te godine oduzeti ruke i noge.
Dani od Božića do Bogojavljenja nazivaju se nekršteni dani, a dani od Bogojavljenja, od kojih je prvi Jovandan, do Uskršnjih poklada nazivaju se kršteni. Zbog toga je u narodu ostalo vjerovanje da se krštenje i vjenčanje mogu obavljati tek od današnjeg dana nadalje, od Dana kumstva, pobratimstva i prijateljstva, a ne valja se, kaže narod to raditi u nekrštene dane.
Vjeruje se da je prvi gost u kući na Jovanjdan, vaš „položajnik“, onaj koji donosi sreću za cijelu godinu. Obavezno ga lijepo ugostite, da ga ne uvrijedite – kažu da tako sreća ostaje u kući.
Postoji staro vjerovanje da je voda na Jovanjdan posebno ljekovita. Ljudi su nekad odlazili do rijeka i izvora, umivali se i donosili vodu kući, vjerujući da će im doneti zdravlje i blagostanje. I danas mnogi vjernici odlaze na liturgije i osvećuju vodu, kako bi zaštitili sebe i svoje najmilije..
Običaj e da se na ovaj dan djeca, mladi pobratime, običajno u najbližem manastiru za vrijeme molitve i da se na ovaj dan poziva u goste kum, stari porodični ili bira kuma ona porodica koja nema staro kumstvo.
Jovan je jedno od najčešćih imena u hrišćanskom svijetu, a simbolizuje „Božiju milost“. Sveti Jovan je poznat i po tome što je propovijedao pokajanje i pomagao ljudima da se pripreme za dolazak Hrista. Ako u porodici imate nekog Jovana, ovo je njihov poseban dan – ne zaboravite da im čestitate.
Na Jovanjdan je običaj da se u kući pali svijeća i da se izgovori molitva za zdravlje i mir. Kažu da plamen svijeće nosi svjetlost i blagoslov Svetog Jovana, pa neka ta svijeća gori dugo, da unese toplinu u dom.
Na ovaj praznik nikako se ne smije raditi težak posao. Narod vjeruje da se na Jovanjdan ne prlja ruke – ni fizički ni duhovno. To znači: nema ni svađa, ni zlih riječi, ni loših misli. Ako hoćete da vam godina bude mirna i srećna, provedite ovaj dan u ljubavi i slozi.
Sveti Jovan je jedan od najslavljenijih svetitelja. Mnogo porodica ga proslavlja kao krsnu slavu, pa su trpeze bogate, a gosti brojni. Na ovaj dan obavezno se lomi krsni kolač i izgovara molitva, a domaćin se trudi da svakog gosta dočeka sa osmijehom.
(GLAS SRPSKE
