„Onog jutra kada su me hapsili, došli su u 5 sati. Došla je policija i tada sam prvi put vidio pripadnike SIPA-e. Govore mi da imaju nalog za hapšenje zbog ratnog zločina na Tursanovom brdu. U 6.45 me izvode iz kuće, a moja unuka polazi u školu. Kada je dijete vidjelo da mene izvode, ona se vratila i čitav dan preplakala. Taj momenat je mene natjerao da, bez obzira kako se suđenje završi, napišem taj ratni dnevnik“, opisao nam je major Vojske Republike Srpske u penziji Ratko Đurković kako je nastao „Ratni dnevnik jednog majora“. Svoje zabilješke iz ratnog perioda pretočio je u knjigu, kao i sve što se dešavalo tokom dvogodišnjeg sudskog procesa, kako bi unuci znali istinu i šta je bio njihov djed – Ratko Đurković, prosvjetni radnik iz Donje Trnove i ratni komandant bataljona Prve majevičke brigade.
Napominje da je za svaki dan proveden u ratu vodio dnevnik gdje je u nekoliko rečenica bilježio šta se dešavalo tog dana. Tako je i „Ratni dnevnik jednog majora“ sto posto autentična knjiga, sa tačnim podacima, jer je autor o svemu vodio evidenciju koja ga je i samog spasila. Prvi dio knjige, koja nije književnog već faktografskog karaktera, govori o hapšenju. Drugi dio je ratni dnevnik koji se odnosi na period od 1991. do 1995. godine, a treći opisuje samo suđenje.
Proces pred Sudom BiH dešava se 22 godine nakon završetka rata. Ratko Đurković smatra da su ga drugi nepravedno optužili braneći sebe. Na jedno svjedočenje da je borce Vojske Republike Srpske tokom napada na Tursanovom Brdu (Teočak) vodio Ratko Đurković, major je odgovorio svojom evidencijom da tog dana uopšte nije bio na Tursanovom brdu, već na Majevici, i to od maja 1992. godine radi odbrane Releja. To je potkrijepio svojim ratnim dnevnikom koji mu je sudsko vijeće dozvolilo da koristi.
„Prvo su mi tražili da im donesem ratni dnevnik. Ja sam ga odnio, oni su to pogledali, stavili pečat, rekli da je autentično i da ga mogu koristiti“, navodi Đurković kojem je sugerisano da uzme i sudskog vještaka vojne struke kakvog ima i druga strana. Tako je na prijedlog advokata Miodraga Stojanovića angažovao generala Martina Frančeševića na osnovu čije ekspertize je oslobođen.
O „Ratnom dnevniku jednog majora“ na promociji u ugljevičkom Centru za kulturu govorili su i recenzenti Slobodan Marković i Mirko Babić.
Marković je istakao da onaj ko pročita ovu knjigu neće imati nijednu dilemu da u BiH nije bilo nikakve agresije, već da se desio građanski rat u kome su učestvovala i stradala sva tri naroda, uz apsurd da je jedina legalna vojska JNA proglašena agresorom.
„Najvažnija poruka ove knjige je da niko ne može biti siguran da neće biti optužen, ali ja opet vjerujem u pravdu i da neko ko je nevin može naći način da to dokaže“, rekao je Marković.
Mirko Babić je posebno naglasio vrijednost knjige kao autentičnog dokumenta, jer ovaj ratni dnevnik po svom sadržaju spada u istorijske dokumente prvog reda.
