Srpska pravoslavna crkva /SPC/ danas proslavlja Miholjdan, praznik posvećen Prepodobnom Kirijaku Otšelniku.
Sveti Kirijak rođen je u Korintu krajem četvrtog vijeka i za života je smatran stubom hrišćanstva i uzorom monaških vrlina.
Čitajući Sveto pismo veoma rano je počeo da se divi ustrojstvu spasenja ljudskog roda, a želja za duhovnim životom odvela ga je u Jerusalim, gdje je stupio u manastir i dobio početna uputstva o monaškom životu.
Boravio je u više manastira, posvećen hrišćanskoj vjeri i boreći se protiv jeresi.
Predanje kaže da je bio krupan i snažan čovjek, iako je cijeli život proveo u strogom postu. Pred kraj života boravio je u monaškoj porodici Svetog Haritona, gdje su monasi jednom dnevno jeli i to po zalasku sunca.
Prepodobnog Kirijaka su monasi poštovali kao iscjelitelja i utješitelja bolesnih i nevoljnih. Poživio je 109 godina i upokojio se 557. godine u pustinji, gdje je proveo starost i posljednje godine života.
Prema narodnom vjerovanju, poslije Miholjdana nastupa prava jesen, a ako se topli dani nastave, taj period zove se “miholjsko ljeto”.
Običaj je da se na Miholjdan ne radi u kući, ali sudozvoljeni svi poslovi u dvorištu i bašti. Topli dani, poznati i kao “sirotinjsko leto,” bili su prilika za one kojinisu stigli da završe svoje poslove pre zime da ih sadaprivedu kraju — da unesu i spakuju drva, urede dvorište i očiste baštu.
Takođe, veruje se da zbog zauzetosti ne valjaorganizovati svadbe na ovaj dan, a od kuće se ide jedino na “udovičke mobe” — kada narod pomaže ženi koja je ostala bez muža.
Sveti Kirjak je zaštitnik mnogih srpskih domova, amonasi su ga poštovali kao utešitelja bolesnih. Poživeo je 109 godina.
Prepodobni Kirijak Otšelnik
Od ranog detinjstva, čitajući Sveto pismo, Kirjak jerazvijao divljenje prema spasenju ljudskog roda, a želja za duhovnim životom odvela ga je u Jerusalim. Tamo je stupio u manastir i počeo svoj monaški put.
Proveo je vreme u nekoliko manastira, posvećenhrišćanskoj veri i boreći se protiv jeresi. Predanje kaže da je, uprkos strogom postu, bio krupan i snažan čovek. Pred kraj života, boravio je u monaškoj zajednici Svetog Haritona, gde su monasi jeli jednom dnevno, nakon zalaska sunca.
Monasi su ga poštovali kao iscelitelja i utešitelja bolesnih. Poživio je 109 godina i preminuo 557. godineu pustinji, gde je proveo poslednje godine života.
(Srna)
