Penzionisani generalštabni oficir Vojske Republike Srpske i Oružanih snaga BiH Željko Drljača, obratio se danas javnosti porukom na društvenim mrežama i naveo razloge kandidovanja za odbornika u Skupštini grada na listi Pokreta za Bijeljinu. Drljača se založio za sabornost i zajednički rad svih u interesu građana i konačni prestanak sijanja podjela.
Objavu prenosimo u cjelosti:
„Kandidovao sam se za оdbornika u Skupštini grada Bijeljine, grada u kojem živim i u kojem živi moja porodica. Kandidat sam na listi Pokreta za Bijeljinu, male ali čestite političke partije predvođene Milenkom Mitrovićem, jednim od dosadašnjih potpresjednika Skupštine grada.
Zašto sam to uradio i zašto baš sa Pokretom za Bijeljinu?
Prije svega, moj cilj je sabornost. Da konačno prestanemo da se svađamo i krenemo da radimo u interesu građana. Naravno da ne moramo svi da se složimo oko načina ostvarivanja ciljeva, ali moramo naći minimum kompromisa.
Dosta je podjela na naŝe i njihove, na moje i tvoje, na crvene i plave, četnike i partizane, domicilne došljake. Svi smo građani Semberije i Bijeljine i treba ODGOVORNO da se ponašamo prema gradu u kojem živimo.
Bijeljina je najljepši grad i o njemu tako trebamo i pričati. Sa ponosom i ljubavlju. Svugdje i na svakom mjestu, u svakoj prilici i sa tom pričom trebamo stariti.
Moramo poboljšati infrastrukturu, prevashodno gradske i seoske ulice, kanalizaciju, pješačke i biciklističke staze, parkove (na žalost, Bijeljina ima samo jedan), a prije svega problem nedostatka parking mjesta.
U naredne četiri godine treba postaviti bar temelje sportske dvorane i zatvorenog bazena. Da ne pominjem koliko je izražena potreba za sportskim terenima u pojedinim naseljima, poput Koviljuša.
Industrijske zone su izgrađene, ali je nema investitora. Treba ih dovesti. Ne moraju biti oni koji zapošljavaju viŝe hiljada ljudi, ali bi za ovaj grad bilo sjajno da se zapošljava po nekoliko desetina ili stotina ljudi po jednom pogonu.
Našu poljoprivredu moramo odmah i sada pomoći, jer Semberija je naša žitnica i garant da nećemo biti gladni. Potrebno nam je svako zrno i svako grlo stoke.
Oni koji će realizovati ove i druge ciljeve moraju biti najsposobniji, a ne najpodobniji, bez obzira na političku pripadnost, jer drugačije ne može.
O drugim stvarima kao što je EKO deponija i drugi problemi koji nas tište svoje mišljenje ću dati u nekom od narednih postova.
I, na kraju, da iskoristim riječi jednog od omiljenih glumaca, Nenada Jezdića, koji je rekao: „Ljudi traže promjene, u poljoprivredi, u industriji, u kulturi, u obrazovanju, društvu i državi, gradu, ALI NIKO NE TRAŽI PROMJENU U SEBI.
PROMJENIMO SEBE, PROMJENIMO BIJELJINU I SEMBERIJU.
DO POBJEDE, POKRET ZA BIJELJINU.“
ŽELJKO DRLJAČA
