Srpska pravoslavna crkva (SPC) danas proslavlja praznik Rođenje Svetog Jovana Preteče – Ivanjdan. Jovan se naziva Krstiteljem, jer je u rijeci Jordan krstio Gospoda Isusa Hrista, te Pretečom, jer je najavljivao dolazak Hrista i pozivao ljude na pokajanje.
Ovaj svetitelj rođen je od starijih roditelja – oca, sveštenika Zaharija i majke Jelisavete, Bogorodičine rođake.
Kada je Jelisaveta ostala trudna, Zaharije je zanijemio. Kada se rodio Preteča, od njegovog oca Zaharija je zatraženo da na pločici napiše ime djeteta i kada je on napisao sinovljevo ime, istog časa je progovorio.
Kao mlad Jovan je otišao u pustinju gdje se hranio korijenjem i divljim medom. U propovijedima je kritikovao moralno posrnuće svojih savremenika, pozivajući ih da se pokaju i vrate životu po Božijim zakonima.
On je krštavao ljude u rijeci Jordan, govoreći im da ih on krsti vodom, a da za njim ”ide onaj koji će ih krstiti Duhom Svetim i ognjem”.
Jovana Preteču je pogubio judejski kralj Irod. U kalendaru SPC Svetom Jovanu se čini pomen tri puta godišnje i to, osim Ivanjdana, još i 20. januara – Sabor Svetog Jovana Krstitelja – Jovanjdan, te 11. septembra – Usjekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja.
U crkvenom kalendaru današnji praznik obilježen je crvenim slovom, što znači da spada u red zapovjednih praznika.
U našem narodu postoji mnogo vjerovanja koja su povezana sa Ivanjdanom. Većina ima u sebi magijski cilj. Ivanjdan kao i Đurđevdan, prvenstveno su praznici koji slave vračare i one ne propuštaju svoju priliku da tada, u noćima magije naprave svoje obrede i čaranja.
Seoske vračare na ovaj dan beru razno bilje. Ubranih trava mora biti tačno 77 i još jedna, ali samo pola neke biljke. Ona služi bajalicama za liječenje nepoznate bolesti, ona koja nema ime. Smatra se da noć uoči Ivanjdana ima neobično jaku moć, naročito isceliteljsku, koja sa prvim zracima izlazećeg Sunca nestane.
Ali, ne nestane odmah sva podarena snaga, zadrži se i preko dana, uglavnom do samog podneva. Kod nas, u ljubavnoj magiji, mišljenje je da se čarke najbolje prave uoči mladog petka.
Vlasi i Srbi u Timočkoj krajini, čim svane Ivanjdan, odlaze na livadu i zarone glavu u rosnu travu da bi obezbijedili dobro zdravlje tokom cijele godine.
U prvi i posljednji zalogaj doručka treba huknuti i sačuvati ga do večeri, a onda zajedno sa ogledalcem i malo ivera staviti pod jastuk da bi se u snu pojavio lik suđenika – još jedno od vjerovanja na Svetog Jovana.
(Srna)
