Jednom davnom u Indiji pored rijeke Ganges, živjeli su maharadža koji je imao kćer Gan i romski poglavar koji je imao sina Čena. Jednog dana…
Nekada davno indijski maharadža je, strahujući, jer mu je neki vrač rekao da će vojska napasti njegovo kraljevstvo i u potpunosti ga srušiti, dao svoju kćer jedinicu na čuvanje poglavaru Roma. Svoju kćerku
Ganu, maharadža je dao na čuvanje romskom poglavaru jer mu je isti vrač rekao da će vojska biti nemoćna ako napadne Rome. Maharadža je zato
pozvao romskog starješinu i povjerio svoju kćerku jedinicu Ganu na čuvanje, te ga je obvezao da je odgaja kao svoju kćerku, da živi sa njegovom porodicom i da nikome ne smije reći da je Gana maharadžina cnkćerka. Tako je i bilo. Romski starješina Ganu je odgojio unutar svoje
porodice, kao vlastito dijete. Čen, sin vođe romskog plemena i Gana odrasli su kao brat i sestra, te je Čen smatrao Ganu za svoju rođenu
sestru. Kada je umro stari romski poglavar, te za novog poglavara Roma proglašen Čen, Romi su prisiljavali Čena da se oženi. Čen to nije želio,
te je redom odbijao sve mlade djevojke za udaju,zaprijetio, ako ga budu siliti da se oženi, da će se ubiti pošto od svih žena voli jedino
svoju sestru Ganu. Kada je majka Čena vidjela kako joj sin pati, odala je tajnu koju je godinama skrivala, te je priznala Čenu da mu lijepa Gana nije sestra već da su je dobili od maharadže na čuvanje.
Zaklela je sina da tajnu mora čuvati jer bi inače osvajači mogli ubiti Ganu zato što je maharadžina kćerka i nasljednica krune. Čen je sačuvao tajnu, ali
je ipak oženio lijepu Ganu. Romsko pleme nije odobravalo ženidbu između brata i sestre, te pošto nisu znali istinu, a Čen im je nije smio otkriti osuđivali su brak između brata i sestre. Tim povodom romsko pleme se podijelilo u dva tabora jer nisu priznavali takvog plemenskog vođu koji je oženio vlastitu sestru. U jednom taboru su bili oni koji su Čena u svemu podržavali i koji ga zbog ženidbe i ljubavlju prema Gani nisu osuđivali. U drugom taboru bili su oni koji su ženidbu osudili i
koji Čena i njegove sljedbenike protjeraše iz svog tabora, sa indijske zemlje.
Veliki plemenski vrač ih je tada prokleo da nikada ne prespavaju dva puta na istom mjestu, da se nikada ne napiju vode dva puta iz istoga
bunara, te da istu rijeku nikada ne pregaze dva puta u jednoj godini. Od tada Romi neprekidno lutaju svijetom u potrazi za svojom srećom, a izgleda da prokletstvo nije prekinuto još od davnina.
Kao i svaka druga, tako i ova legenda o Romima nosi u sebi uzvišenu poruku, s jedne, i tumačenje surove realnosti, s druge strane. Svi narodi imali su svoje Čena i Ganu, Romea i Juliju, te su sve ljubavi
tragično ili sa nekim prokletstvom završavale.
Samo poneke bile su sretnog završetka, one koje se događaju u bajkama za djecu.
Znate li vi neku legendu o romskom narodu?
(mojabijeljina.com)
