Danas je Ognjena Marija: Šta se, prema narodnom vjerovanju, nikako ne radi na ovaj praznik

Pravoslavni vjernici danas, 30. jula, proslavljaju Svetu velikomučenicu Marinu, u narodu poznatiju kao Ognjena Marija, jedan od najpoštovanijih ljetnih praznika u pravoslavnom kalendaru.

U narodu je ovaj dan od davnina praćen brojnim običajima i vjerovanjima, zbog čega se smatra da ga treba provesti u molitvi, miru i bez težih fizičkih poslova.

Poznata narodna izreka glasi:

„Ognjem prži Ognjena Marija, gromom bije Gromovnik Ilija, mirom miri Mironosna Marija.“

Šta se, prema narodnom vjerovanju, ne radi na Ognjenu Mariju

Prema narodnom predanju, na ovaj praznik izbjegavaju se:

• teški fizički poslovi;
• radovi u polju;
• rad sa vatrom;
• svađe i rasprave;
• započinjanje važnih poslova.

Vjeruje se da dan treba provesti u miru, molitvi i dobrim djelima.

Posebni običaji za žene

U mnogim krajevima srpskog naroda upravo žene posebno poštuju ovaj praznik.

Običaj je da:

• kućne poslove svedu na minimum;
• odu u crkvu;
• zapale svijeću;
• pomole se pred ikonom Svete velikomučenice Marine za zdravlje i blagoslov porodice.

U narodu se smatralo da je rad na ovaj dan veliki grijeh, posebno za domaćice, mada takvo vjerovanje predstavlja dio narodne tradicije, a ne crkvenog učenja.

Vjerovanja o kupanju i vremenu

Sačuvana su i brojna narodna vjerovanja koja prate Ognjenu Mariju.

Prema predanju:

• ne treba se kupati u rijekama i jezerima;
• grmljavina na ovaj dan smatrala se lošim znakom;
• vjerovalo se da ovaj praznik treba provesti bez svađe kako bi cijela godina protekla u slozi.

U pojedinim dijelovima istočne Srbije postojao je i običaj da djevojka pokloni ogledalce momku koji joj se dopada, uz vjerovanje da će joj ljubav biti uzvraćena.

Zašto Ognjena Marija izaziva veliko poštovanje

U narodu je Ognjena Marija oduvijek smatrana praznikom koji treba dočekati s posebnim strahopoštovanjem.

Publicista Budo Simonović u knjizi „Ognjena Marija Livanjska“, zasnovanoj na svjedočenjima preživjelih Srba sa livanjskog područja o zločinima počinjenim 29. i 30. jula 1941. godine, bilježi da je među pravoslavnim vjernicima ovaj praznik oduvijek važio za dan kada se ne radi, jer se vjerovalo da je svaki težak posao netaličan.

Istovremeno, naziv knjige podsjeća i na stradanje srpskog naroda u Livanjskom polju tokom Drugog svjetskog rata, koje je ostalo duboko urezano u kolektivno pamćenje.

Važno je naglasiti da su mnoga vjerovanja o Ognjenoj Mariji dio narodne tradicije i običaja, dok Srpska pravoslavna crkva vjernike prije svega poziva na molitvu, učešće u bogosluženju i hrišćanski život.

(GLAS SRPSKE)