Tomo Kovačević: Tehnološki napredak najviše ugrožava porodicu

PR

Tomo Kovačević, primarijus doktor, kandidat Koalicije SPS Goran Selak - Pokret jedinstvena Srpska za poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske za Izbornu jedinicu 6 Porodicu, Pravdu i Ponos vidi kao najvažnija načela ljudskog bitisanja i kao zalog za budućnost Republike Srpske.

„Naš slogan je „Porodica - Pravda - Ponos“. Porodica je osnovna jedinica svakog društva, jer iz nje sve potiče, iz nje sve polazi. Smatram da je porodica najugroženija u ovim vremenima velikih tehnoloških promjena. Današnji tehnološki napredak, iako to paradoksalno zvuči, najviše ugrožava porodicu. Nekada je porodica bila kudikamo veća i bila je proširena. Djedovi i bake su nekada vaspitavali djecu, svoje unuke, pored roditelja, učili su ih prvim koracima. U međuvremenu smo ostali bez djedova i baka, jer se porodica svela na „prostu“ porodicu, otac, majka i djeca, a onda su djeca „ostala i bez roditelja“, jer oba roditelja moraju da rade, da bi porodica bila ekonomski stabilna. Tako je tehnološki napredak doveo do toga da nam je istovremeno i lakše i teže.

Život nam je istovremeno i lakši i teži

Lakše nam je jer ljepše živimo, udobnije, komfornije, ali, istovremeno nam je i teže, jer za sve ono što nabavimo, da bi nam bilo udobnije i komfornije, moramo obezbijediti dodatna novčana sredstva. Plaćamo račune za električnu energiju, vodu, telefon, internet, kablovsku, komunalni otpad i druge režije. Olakšano nam je da iz svoje kuće možemo „vidjeti“ cijeli svijet. Međutim, s druge strane, za sve to mora neko da zaradi novac. To je jedan segment, a drugi segment, psihološki, koji je daleko teži, je to otuđenje.

Otuđenje sve prisutnije

Otac je na jednom telefonu, majka na drugom, djeca na trećem i četvrtom. Sve je manje razgovora unutar porodice, a niko se ni skim nije posvađao.Naprosto, počeli smo se međusobno udaljavati. U tom segmentu je neophodno podržati porodicu, dakle, ne samo ekonomski, već je neophodno da porodica ima određenu sigurnost.

Ukoliko bismo sevratili na sedamdesete i osamdesete godine prošlog vijeka, jedan član porodice je radio. Majka je provodila vrijeme s djecom, ekonomisala u kući i podizala djecu. Sada mi propuštamo našu djecu obdaništu, školi... Izuzetno je važno da te ustanove budu dovoljno dobro edukovane, dovoljno stručne i kvalitetne. Postavlja se i pitanje, kojim vrijednostima mi djecu učimo, šta su to naše, a šta evropske vrijednosti. Da li se uvijek i u svemu poklapaju vrijednosti našeg podneblja i evropske vrijednosti. Sve su to pitanja koja mora rješavati i aktuelna politika.

Suočeni smo s problemom raseljavanja

Treći segment, koji je vezan za porodicu, je naše raseljavanje. Pored nataliteta, koji predstavlja veliki problem, suočeni smo i sa problemom raseljavanja. U tom segmentu mi bismo, kao društvo i država, morali izraditi neke registre, kako bismo vidjeli koliko nas to ima u dijaspori, u inostranstvu. Moramo pokušati prići tim ljudima. Diplomatska služba mora utvrditi gdje nas ima najviše, jer ima puno uspješnih naših ljudi u inostranstvu. Te ljude treba, pozivajući se na patriotizam, dovesti na ove prostore i omogućiti im da ovdje investiraju svoj kapital. Mihajlo Pupin, naš čuveni naučnik, založio je svoje imanje, kako bi Srbija u Prvom svjetskom ratu dobila kredit za nabavku naoružanja i da bi mogla da se brani. Bogati ljudi, koji su stekli kapital u inostranstvu, treba ovdje da dođu, da investiraju i država treba da im ponudi neke olakšice. Retoriku: „Sine, idi ti odavde, ovdje nije dobro“, treba mijenjati u nešto drugo: „Dijete, ovo je tvoja zemlja, jer, ukoliko nemaš svoju zemlju i svoju državu, ti onda nemaš ništa“. Bez obzira na to koliko bogatstvo posjeduješ u nekoj drugoj državi, ti si tamo tuđi čovjek. Neophodno je da prođu dvije ili tri generacije, da bi se tvoje unuče osjećalo državljaninom te nove države.

Pravo i pravda su različiti pojmovi

Tomo Kovačević kaže da se kod nas često priča o pravdi i o nekom pravednijem društvu, te da ljudi zbog toga nisu zadovoljni.

„Pravo i pravda su dvije različite stvari. Pravda bi trebalo da bude nešto što je univerzalno, ali, često ono što je meni pravedno, drugima ne izgleda tako. Uopšteno gledajući, svi mi znamo šta je pravedno i kako bi trebalo izgledati. U tom kontekstu, kao društvo, a posebno politika, mora pokazati razumijevanje kako bi zakon bio isti za sve. Teško je to dostižno, čak i u razvijenijim zemljama, međutim, to je ideal kome treba težiti. Posebno treba da budemo pravedni prema državi, a i država treba da bude pravedna prema nama. To je dvosmjeran proces. Često tražimo da država i društvo budu pravedni prema nama, dok, s druge strane, zaobilazimo zakon i oštećujemo državu i društvo.

Moramo se ponositi našim precima

Ponos je posebna kategorija. U tim situacijama koristim jednu narodnu poslovicu: „U dobru se ne ponesi, a u lošim vremenima se ne ponizi“. U suštini, čovjek treba da zna ko je, šta je i odakle je. To mu je važan temelj za čitav njegov život. Ukoliko postanemo ljudi koji ne znaju ni ko su, ni gdje su, ni kuda su krenuli, ako počnemo živjeti skitački, danas si ovdje, sutra negdje drugdje, mislim da je to nešto što nije dobro. Svako ima pravo na svoj život. Mi moramo biti ponosni na naše pretke, na naše velike književnike, državnike. Naši preci, koji su stotinama godina bili u ropstvu, ipak su održali svoju vjeru. To je taj zalog i zbog toga ne smijemo olako prihvatiti tuđe, odbacivati svoje i prihvatati pomodarstvo. Živimo u miru, to je dobro. Imamo stabilnu državu i moramo je graditi i čuvati“, poručuje Tomo Kovačević, kandidat za poslanika u Narodnoj skupštini Reublike Srpske u Izbornoj jedinici 6 ispred koalicije SPS Goran Selak - Pokret jedinstvena Srpska.